Da je on večeras tu, svaka pozicija bila bi ispunjena najboljim ili, hajde, jednim od najboljih igrača svijeta. Na sidrunu s jedne strane Dobud, s druge Vrlić i Radu, na lijevoj strani Ćuk, Di Fulvio, na desnoj Filipović i Mandić, na beku Ivović, Bušlje... Istina, među vratnicama je Ivan Marcelić, ali Marko Bijač tu je ipak broj jedan na - svijetu.
Nabrajali smo, ako još niste zamijetili, aktere večerašnjeg dvoboja na Savi u Ligi prvaka između dva najtrofejnija europska vaterpolska kolektiva, Mladosti i Pro Recca (20.30, Arenasport 1). Spektakl u najavi, ali u kojem, nažalost, neće sudjelovati naša i Reccova hobotnica. Razlog? Ozlijedio se još prije početka sezone.
- Bili smo na pripremama na Sardiniji, malo radili na atmosferi u momčadi i dogovorili smo utakmicu malog nogometa. Potom smo Andro Bušlje i ja išli zajedno na jednu visoku loptu i on me glavom pogodio točno ispod oka i pukla je jagodična kost.
Kapetan dođe i odmah stvori probleme... Šalimo se, naravno.
- Operacija je, srećom, prošla u najboljem redu iako smo je čekali neko vrijeme zbog posebne pločice. Obavili smo je prije dva tjedna i sada treba proći vremena da se kost poveže. Već sada treniram normalno osim što ne idem na gol i kroz 15 dana očekujem da i to krenem. Bilo je baš ružno.
Valjda ćemo vas prepoznati kad nam se vratite u Hrvatsku?
- Ha, ha, ha. Ja se nadam. Dobro, bilo je dosta ružno, sad je super i jedva se primijeti. Imam mali rez, no s vremenom će to nestati. Maska? U početku nije dolazila u obzir, ali sada postoji mogućnost da ću je nositi.
Dobro, sada bismo rado počuli vaše mišljenje o šansama Mladosti protiv stroja kojim koordinira Ratko Rudić s kojim su u Zagreb stigla još dva Hrvata, Bušlje i Dobud.
- Naravno da mi je žao što nisam i ja došao jer žao mi je svake utakmice koju ne igram, pogotovo u Hrvatskoj. Što se tiče utakmice, ovo nam je prvi pravi izazov ove sezone i ne znamo, zapravo, na kojoj smo razini forme. Mislim da smo, unatoč tomu što je Mladost iznimno opasna i kvalitetna, ipak nešto bolji. U subotu nas još čeka Brescia u prvenstvu i dosta nam je bitan ovaj tjedan.
Rudić, kao i svi prijašnji Reccovi treneri, ima tu "muku" da uvijek mora ostaviti nekoliko igrača izvan zapisnika jer svi ne mogu igrati, a igrali bi valjda u svim drugim klubovima na svijetu. Međutim, to smo uočili odavno i ne mijenja se, nikako da uvijek Recco ima i kvalitetnog drugog golmana. U redu, tu ste prošle sezone bili vi i Tempesti, no sada je opet problem kada se ozlijedi prvi golman. U ovom slučaju vi.
- Mijenja me Massaro koji je dosta mlad golman i po meni jedan od onih koji bi trebali biti budućnost talijanskog vaterpola. Ima 20 godina i barem neka pozitivna stvar u mojoj ozljedi jest što je on dobio priliku. Ima kvalitetu, nije neki "bezveznjak", i vjerujem da će večeras pokazati kvalitetu i potencijal da bude i prvi golman Italije.
Dok smo razgovarali, Marko je vozio gradom. Policajci, ako čitate, bez prekršaja, na "speakerphone". Pretpostavljamo da je već dobro upoznat sa svakom ulicom.
- To je mali grad, 15-20 km od Genove. Mirno je, lijepo, ja sam se navikao. Nema gužvi, stresa i kome to odgovara, ništa mu neće nedostajati.
Kao u Dubrovniku?
- Ha, ha. Da, ma ja sam se odlično snašao i baš sam zadovoljan.
Bit ćemo i mi kad se vrati. Euro je blizu... Ali je i dovoljno rano da dublje načimamo tu temu.