Mogli ste ga upoznati još u mlađim kategorijama, ljetos i u seniorskoj reprezentaciji koja je iskusila svijet Ljetne NBA lige pa kasnije i Kine. Tko nije ni tada, imao je, pogotovo ove sezone, puno šansi kroz njegov Široki u kojem se prometnuo u glavnog igrača i nosi taj košarkaški ponos Hercegovine prema ABA ligi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sada je, nekoliko dana prije 21. rođendana, pred službenim debijem za Hrvatsku. Mateo Drežnjak trebao bi u godinama koje dolaze biti jedan od oslonaca hrvatske reprezentacije u kojoj bekova, onih koji su jaki na lopti, nasušno nedostaje. Počevši od sutra protiv Švedske (18.00) na startu kvalifikacija za Eurobasket 2021. u Draženovom domu, dvorani u kojoj nikada nije zaigrao.
- Nadam se da bih mogao biti as iz rukava - prihvatio je našu konstataciju mladi Mostarac koji se vratio sedam mjeseci unazad na dane u Las Vegasu.
- To je bilo nešto sasvim drugačije, jedna druga razina. Treba to sve doživjeti, pogotovo kada netko poput mene dolazi iz malog mjesta. Vidio sam ondje gotovo pola NBA lige u hotelu, od Townsa, Barretta, Williamsona, pa najvećih zvijezda poput LeBrona u samoj dvorani. Zion je stvarno čudo, treba ga vidjeti uživo, koliko je širok na tu svoju visinu.
Plavi pojas u karateu
Tijekom turnira Drežnjak i suigrači doživjeli su nemali strah kada je potres zatresao taj raj kockarnica u Nevadi.
- I to je trebalo doživjeti, bilo je 7 stupnjeva po Richteru. Isprva misliš da će stati, ali nikako da stane. Bio sam u sobi, čak se i madrac ispod mene izvukao ispod kreveta. Prestrašno. Ja sam bio na 13. katu, naši liječnici i fizioterapeuti na 30. pa mogu misliti kako je tek bilo njima.
Da ga nije možda Zion uzrokovao?
- Ha, ha, ha, možda i je.
Prije košarkaške karijere, u kojoj je u prosincu izbrojao do rekordnih 35 koševa protiv Čapljine, mlađi brat Drežnjak trenirao je karate. Godinu dana stariji Dario, koji je u mlađim košarkaškim danima igrao za BiH, inicirao je košarkaški početak. Tu je i treći brat Marino (16) za kojeg kažu da je i talentiraniji...
- Trenirali smo pet-šest godina, ali nekako nam je dosadilo kroz godine. Brat je bio malo viši u svojoj generaciji i otac je htio da se upiše na košarku. Tako sam brzo počeo i ja. Osvojili smo nekoliko medalja na državnoj razini, a došao sam i do plavog pojasa.
Je li brat malo ljubomoran?
- Ne znam, to morate njega pitati. Ali vjerojatno nije, i on je sretan zbog mene.
A obojica najviše kad igraju zajedno.
- Nemamo neki zajednički napad, ali dosta surađujemo. Budući da je on krilni centar, igramo dosta picka, našli smo se u toj igri premda ja više volim šutnuti nego dodati. Dogovorimo li se nekad na time-outu mimo trenerovih uputa? Pa, rijetko...
Susjed Marina Marića
Izbor idola nekako nije iznenadio...
- LeBron. Pratim ga otkad sam počeo trenirati. I, da, navijam za onaj klub u kojemu igra, sad su tu Lakersi. Gdje on, tu i ja, ha, ha. Od naših igrača to je, jasno, Bojan.
Njegov Mostarac koji izvan sezone dio svojih priprema odradi u Mostaru.
- Nisam nikad s njim trenirao, ali vidio sam ga kada je radio individualno u Širokom.
U Mostaru je nedavno bio i doček srebrnih rukometaša. Je li Mateo upoznao kojeg?
- Nisam, nažalost, stigao na taj doček, ali Marino Marić mi je susjed. Blizu živimo.
Nastavi li ovako, i Mateo će biti blizu najboljih europskih parketa. Poklope li se zvijezde, i onih najboljih.
- Svakome je cilj NBA liga, ali zadovoljio bih se i sa španjolskom koja je najjača u Europi.