To je to što me zanima!

Birtija: I ja spadam u one koji su otpisali hrvatski nogomet...

Ne dijeli se na stadionu zlato da bi bilo rezona riskirati neugodnost ili ozbiljnu štetu za zdravlje... OK, na tribinama imaš koga i što imaš. Ali koliko gubiš ako se dodvoravaš tima koje imaš?
Vidi originalni članak

Svi koji vode nogomet ili samo klub trebali bi čitati Marka Cubana. Vlasnik Mavericksa kaže da ti konkurencija ne želi uzeti samo dio tržišta, ne radi se tu o komadićima, nego te želi izbaciti iz posla. Uništiti te. 

Nekomu je dovoljan samo jedan incident, poput faula na utakmici između Hajduka i Rijeke, da zauvijek, ili barem na dugo vremena, prekriži nogomet. Stvarno - ne dijeli se na stadionu zlato da bi bilo rezona riskirati neugodnosti ili ozbiljnu štetu za zdravlje - zašto bi čovjek to gledao, kamoli još i ženu ili dijete poveo u takvu avanturu?

Kažu da je to ljubav. Pa dobro, neka je ljubav. I to ne lokalpatriotizam, poistovjećivanje s klubom, sportašem ili sportašicom, nego je ljubav za sport, uživanje u nečijoj vještini do izjednačavanja loptanja ili drugog sporta s umjetnošću. Ali to je kao s agom i rajom. Dok se raja žali, aga ili beg znaju da mogu stezati. Čim se raja prestane žaliti, opasno je, popuštaj.

Tako nekako je bilo s raznim sportovima. Uočiš devijaciju, gunđaš. Hej, pa to je moj sport, moja ljubav, ne želim tamo prostaka. Onda ide druga devijacija, recimo suci favoriziraju neki klub. Pa treća, četvrta..., i nakon nekog iščašenja raja više ne gunđa, ne žali se. Raja postupi po Cubanu, ode konkurentu, netko ti ne oduzme dio kolača, nego te izbaci iz biznisa.

Nije to filmska replika, linija teksta. Je li bejzbolsku momčad briga možeš li platiti račun za struju? Zašto bi onda tebe bilo briga pobjeđuju li oni ili gube? Umjetnost je otjerati sa stadiona cijelu vojsku tih koji plaču izgubiš li, plaču od sreće pobijediš li, iako te nije briga mogu li oni platiti račun za struju.

Sve što Poljud jest, što predstavlja u Splitu, Dalmaciji - i Hrvatskoj, nije pitanje samo za Hajduk. OK, imaš na tribinama koga i što imaš. Ali koliko gubiš dodvoravajući se tima koje imaš? Koliko očeva s djecom neće doći na stadion najmanje deset godina? Koliko će vremena proći dok Hrvatska shvati koliki je potencijal rasta nogometa kao biznisa - u ženama otjeranima s tribina? Bojim se da nogomet anketira sasvim pogrešnu fokus grupu. Svi ostali su ga izbacili iz biznisa.

Idi na 24sata

Komentari 3

  • Ivan991 18.03.2017.

    Otpisao si hrvatski nogomet?? Ne dipr. Bolje ažuriraj ili napiši novi članak. Rijeka i Osijek su dvije predivne hrvatske nogometne priče koje idalje traju. Možemo biti uzor drugim klubovima. Danas se na utakmici sa Cibalijom odvijala prava navijačka priča. Navijanje od početka do kraja bez ijednog ekscesa gdje bi posebno izdvojio kraj utakmice. Zadnjih 15-20 minuta Kohorta je navijala bez prestanka. Prije toga DIJECA na tribini ZAPAD (inače su bili gosti iz Baranje) su se čula kako navijaju. Dijeca,ee!! Malo je reći da sam ponosan na to. Nogomet u Hrvatskoj je živ. Svi koji su danas bili na utakmici su doma otišli ponosni i odlično raspoloženi. "I like it loud" digne svakog navijača na noge. Fali nam samo novi stadion da dojam bude još bolji. Ali i ovako je 10/10. Članak o današnjim utakmica ste stavili na marginu. Očito da je vama nebitan. E pa nije!! Uživajte: https://youtu.be/biou2u1E5I4

  • zac 1992 18.03.2017.

    birtiću ti i tvoji istomišljenici nebitni ste ko r u Marlboru!!

  • kalash6 18.03.2017.

    Koga briga kj ovaj lik misli...

Komentiraj...
Vidi sve komentare