Uefini suci štite neizvjesnost, i pojedinačne utakmice, i lige, kupa, ili kojeg već natjecanja. Očito je da često, majstorski, blago-ali-ipak-očito pomažu ekipi kojoj samo malo fali da izjednači, ili da smanji vodstvo. Marićevo suđenje utakmice Dinamo – Hajduk trebao bi biti svjetski standard. Ne hrvatski, ni europski, nego svjetski. Zato što štiti i najvrjednije u nogometu – gol, i najvrjednije na svijetu – čovjeka i njegovo djelo. A samim time i pravdu.
Beusan je poslije utakmice htio biti i Uefin i Dinamov i Hajdukov sudac, dobar sa svima, politički korektan, pa je kazao da bi on za onaj faul s leđa dao žuti karton. To bi definitivno pomoglo napetosti, Hajduk bi imao bolje izglede. Međutim, u ime gola, i u ime čovjeka, sve namjerne prekršaje trebalo bi kažnjavati crvenim kartonom. Dobro, neka ostanu oni, kako ih zovemo, profesionalni prekršaji. Svi znaju da su namjerni, ali em ne možeš dokazati, em nisu tako grubi, pogibeljni. Ali, zalagati se za pravo igrača da nekažnjeno ruši suparnika čak i ne glumeći da se pokušava domoći lopte isto je što i zalagati se za pravo kakvog divljaka da sruši nečiju kuću zato što je sam ne zna sagraditi, ili bi je htio, ali je ne može imati. Za pravo debila koji će autolakom napisati grafit na Mona Lisi.
Nije Mandžukić genij kao Maradona, niti je Linić kostolomac kao mamlaz što je polomio Maradonu. Prezime prešućujem iz principa. Ali, da je i sam Maradona faulirao Mandžukića kako je to učinio Linić, trebalo bi ga isključiti iz igre. Kao što je, uostalom, i učinio sudac na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj '82. jer je Maradona zabio krampone u Zicovu natkoljenicu. Tada su još bile svježe navijačke rane, suze zbog nasrtaja na Pelea zbog kojih je patio tko god voli nogomet. A zbog Pelea se nogomet obožava...
Uz prigovor što Mandžukiću nije dao bar žuti za opasnu igru, ostaje istina da je principijelno suđenje u ime nogometa, a ne ovog ili onog interesa, iznenađenje. Pa se Hajduk može požaliti kako se naprosto nije nadao sucu koji će se pravila držati kao pijan plota. Marić je sudio tako dobro, da se to može ocijeniti mijenjanjem pravila, ne nogometa, nego "igre", usred natjecanja. I to je za svaku pohvalu.
Nakon Mamićevih vapaja za stranim sucima i Hajdukovih inzistiranjima da sude domaći, ispada da su prvenstvo spasili Varteks i braća Sharbini, a Kup, ujedno i nogomet, Marić. A što moramo dočekati da bi Split bio spašen? Pa, da red i mir u gradu ne ovise o rezultatu dvije utakmice koje Hajduk i Dinamo imaju odigrati u Splitu.

PROČITAJTE SVE KOLUMNE