Rukometnoj reprezentaciji želim trenera koji će od nje napraviti Rogera Federera. Što je Federer, vidjeli smo nedavno u finalu Melbournea. Najveći svih vremena igra protiv maalo manjeg, Nadala, a cijeli svijet navija za Švicarca.

Meč je nalikovao na pokušaj skakača u vis da popravi vlastiti svjetski rekord. Tad nitko ne navija protiv, svi navijaju za njega, jer on cijeli svijet vodi na teritorij na kojem čovjek nije bio.

Da je Nadal izgubio protiv ikoga drugoga, bio bi deprimiran da se riječima to ne može opisati, a ovako je na trenutke izgledao kao da je i njemu drago što je Federer za još jedan turnir veći nego što je bio.

E, upravo tamo, gdje cijeli svijet navija za tebe, hrvatski rukomet je bio 1996. na Olimpijskim igrama u Atlanti, na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. godine, i još nekoliko puta. Ili se radilo o savršenstvu igre, ili o evolucijskom skoku u igri začinjenom borbom pravednika protiv sudaca, zbog kojih se čak i dio njemačkih navijača, uživo sam gledao, okrenuo Hrvatskoj. Pa, najveći svih vremena je naš čovjek, Ivano Balić, a on, Metličić, Džomba, Lacković, Šola i dečki praktički su bili reprezentacija svijeta.

Da, što se rukometa tiče, iako nije najtrofejnija reprezentacija na svijetu, Hrvatska je što je u nogometu Brazil. Ima predispozicije da za nju navijaju milijuni neutralnih navijača baš kao što, da ne objašnjavamo zašto, podrazumijeva se, u nogometu navijaju za Brazil. Nekad osvojiš naslov, nekad jedva uspiješ proći skupinu, ili godinama zapinješ u polufinalu, ali si Hrvatska i rijetke su okolnosti da ti cilj na velikom turniru nije naslov.

Prije nekog vremena napisao sam da Zoran Gobac i Slavko Goluža, tim redom, trebaju vratiti Balića makar čir od muke zbog tog poteza dobili, a sad se naslov samo mrvicu mijenja. Što se publike tiče, izbor često nalikuje na nekakvo glasanju na ljetnom festivalu. Što kasnije nastupiš, bolje te se sjećaju u publici, više bodova dobiješ.

Neka Veselina Vujovića, i on bi trebao doći na red, ali kako vrijeme prolazi, sve jače vrišti da Irfan Smajlagić još nije dobio šansu. Gobac, daj ponudi mu reprezentaciju makar znao i da će te odbiti, a kamoli ako će prihvatiti. Svi znamo za Smajlagićev nevidljivi doprinos.