Saša Bjelanović više nije sportski direktor Hajduka. O njegovom radu u Hajduku podijeljeno je mišljenje među navijačima bijelih. Jedni misle da je ostavio dobru momčad, drugi mu zamjeraju dovođenje igrača koji nisu ni za slabije klubove od Hajduka...
- Iz kluba odlazim čist. Ne bježim od odgovornosti za slučajeve u kojima sam mogao nešto napraviti bolje. Možda sam u nekim trenucima trebao biti i agresivniji, ali ostavljam dobar Hajdukov kadar pun reprezentativaca: Juranović, Simić, Ismajli, Čolina, Nejašmić, Bradarić, Caktaš, Jradi, Hamza, Dolček, Eduok… Ako su oni, plus Jairo, Posavec i još neki limitirana momčad, onda je moj odlazak i s te strane i te kako opravdan.
Veliki raskol dogodio se oko slučaja Šibenik. Krešimir Gojun tvrdi da je Bjelanović od njega tražio da pusti utakmicu protiv Šibenika, Bjelanović je to pak negirao.
- U Gojuna sam imao veliko povjerenje. Nikad nisam imao sumnju u dvostruke namjere, a danas mislim da je cilj bila Brbićeva glava, gdje sam ja ispao kolatelarna žrtva. Podnio sam tužbu, sve je na sudu, a sada mogu samo reći: sto posto sam čist. To je sve o ovoj temi - rekao je za Dalmatinski portal.
Na poziciju je stigao 2015.
- Mene je Goran Vučević angažirao u kolovozu 2015. kao glavnog skauta čim sam završio karijeru. To me malo iznenadilo jer se nismo najbolje ni poznavali, ali jedan od mojih prvih prijedloga je bio Bruno Petković. Odlično sam ga poznavao iz Italije, a tada Dinamo još nije znao ni da on postoji. Igrao je u Entelli, ali za nas je svejedno previše koštao. On je prije Dinama imao lošu statistiku, ali njima nije bio problem platiti 1,5 milijuna eura odštete, što je nama nedostižno u ovom trenutku. Nama je Dinamo rival i konkurent po svemu osim financijama. Od nas se traži minimalan trošak, a maksimalan rezultat.
Nakon poraza od Gorice igači Hajduka morali su se postrojiti ispred Torcide i slušati uvrede dobrih deset minuta. Između ostalog, prijetili su im da će dobiti batine, zaustave li se negdje da putu do Splita.
- Čujte, ja sam ipak bio napadač koji je promijenio dosta klubova. Možda je nekome to neobično, ali ja iza sebe imam puno gore situacije. Dok sam igrao u Genoi u svlačionicu su nam došli njih pet-šest, vođe navijača. Kapetan se nešto pobunio, a jedan od njih mu je odvalio šamarčinu. Ostao sam šokiran. U Ascoliju su navijači upadali na teren usred treninga, a u Torinu su htjeli linčovati trenera. Došlo je na trening njih 1000 jer im je ovaj prethodno nešto odgovorio. Tamo smo i po povratku s jednog gostovanja pronašli porazbijane automobile. Sve to je bilo nemjerljivo gore od slučaja s Torcidom. Postoje načini za zaštititi igrače, a mislim da navijači Hajduka ne bi trebali davati dodatan povod kritičarima koji jedva čekaju da kažu 'ulica vodi klub' i slično. Pitanje je uvijek i kako će se to odraziti na igrače, u nekima proradi dišpet, a drugi se sakriju.
Bjelanović je otkrio i što se dogodilo iza slučaja Tudor. Bjelanović ga je htio dovesti kao trenera.
- Predsjednik Huljaj je tada bio u SAD-u, a ja sam tražio novo rješenje. Moram reći da se ni u igračkoj karijeri nisam susreo s takvom situacijom, gdje je većina svlačionice otvoreno bila protiv aktualnog trenera. Smatrao sam da Tudor ima hrabrost, odlučnost i znanje. On je prihvatio ponudu, čak bih rekao sa zadovoljstvom. Jedini mu je uvjet bio da dovede svoje ljude, među kojima i Marija Stanića. Ja sam se tada bio spreman i povući u drugi plan jer nisam u Hajduk došao graditi status nego sam prihvatio funkciju isključivo jer me NO zamolio.
No, Tudor ipak nije došao.
- Odgovor nemam ni dan danas. Sve je bilo gotovo, Nadzorni odbor je dao odobrenje, a navečer mi je Huljaj kazao: 'Riješeno. Sutra potpisujemo'. Ujutro sam došao u klub, a on mi je rekao da je ipak odlučio nastaviti s Kopićem. Najviše žalim što u tom trenutku nisam otišao iz kluba. No, radni dan je išao dalje, potom smo imali problem u svlačionici, gdje su igrači čuli za odluku koja im nije bila po volji. Na zatvorenom sastanku je njih više od deset reklo da ne žele dalje sa starim trenerom, a predsjednik i ja smo ih uvjerili da prihvate odluku i nastave raditi. O tim danima bih mogao napisati knjigu, a sve skupa nije dostojno veličine Hajduka.Niti dan nije prošao od kada smo 'ispeglali' situaciju u svlačionicu, a dio navijača je došao do predsjednika, što je već poznata priča i Kopić je na kraju ipak otišao. Tudor sada više nije htio doći, a mi smo bili bez trenera i imali jedan dan za novo rješenje.