Čini se da je povijesni plasman hrvatskih rukometašica na Europskom prvenstvu u Danskoj na treće mjesto i osvajanje brončane medalje „pogurao“ i rješenje nekih financijskih problema bjelovarskog prvoligaša, koju na smotri u Skandinaviji predstavlja desno krilo Josipa Mamić.
Nakon jednotjednog štrajka zbog neisplaćenih stipendija, rukometašice Bjelovara su se prošlog ponedjeljka, nakon sastanka s prvim čovjekom grada Dariom Hrebakom, vratile u dvoranu. Hrebak je posredovao u pronalaženju novca kojim je isplaćena po jedna zaostala stipendija.
- Igračice je mučila nesigurnost oko isplata stipendija, pa su odlučile da tjedan dana ne dolaze u dvoranu, jer to nije prvi put da im kasne isplate. Kriza koja je zahvatila cijelo društvo pogodila je i klub. No, sada su igračice mirnije jer su dobile obećanje da će do konca godine dobiti još jedan zaostatak, i onda bi za siječanj ostao dug od prosinca. Odnosno, ušli bi u normalan ritam - pojasnio je trener Hrvoje Cikoja, koji je već šest godina na klupi trenutno najboljeg bjelovarskog sportskog kolektiva.
U subotu je održan zadnji trening jer je Cikoja odlučio igračice pustiti kućama tijekom blagdana, a pojavio se i problem oko propusnica. Igračice su dobile programe za individualni rad koje je za svaku kolegicu posebno izradila Ana Čagalj, koja je završila Kineziološki fakultet i uz to što je aktivna igračica, ujedno je i kondicijski trener momčadi.
Od 19 igračica, koliko ih Cikoja ima na popisu, tri su ozlijeđene, tako da ih je na posljednjem treningu bilo 12, uz tri vratarke. Naravno, nedostajala je i najbolja igračica Josipa Mamić, koja se tada nalazila u Danskoj. Da se u klubu doista sjajno radi, svjedoči i podatak o visokom mjestu na prvoligaškoj ljestvici, gdje su Bjelovarčanke na sjajnom trećem mjestu, odmah iza Podravke i Lokomotive. Uostalom, uz Mamić, lijeva vanjska Ema Guskić bila je na širem popisu izbornika Nenada Šoštarića, koja je ujedno i juniorska reprezentativka. Na tom popisu su još četiri igračice, Karmela Pokopac, Lucija Ivanda, Ana Malec i Iris Prtljačić, što govori da klub ima i budućnost.
Novac i prioriteti su vječna pitanja ovoj zemlji. Ilustracije radi, trećeligaški nogometni klubovi raspolažu s duplo više novca od prvoligaških rukometašica. Bilo po visini stipendija ili sveukupnom budžetu, koji je drastično „skresan“, pa se štedi na svakom koraku.
Rukometašice na gostovanja putuju sa dva kombija, a za volanom jednog sjedi glavni trener, dok drugi vozi njegov pomoćnik, kako bi se i tu uštedjela koja kuna. Što je nezamislivo u nogometnom svijetu. Navodno u 3. HNL ima klubova koji isplaćuju naknadu i svom predsjedniku (?) koja je veća od stipendije koju dobije Josipa Mamić, standarda igračica prve sedmorke naših brončanih djevojaka iz Danske. Trošak organizacije jedne utakmice u Bjelovaru je nešto iznad 7000 kuna, što je prilična svota uzimajući sve u obzir. Red bi bio da se i tu odrede neka jasna mjerila i prioriteti. Možda će političku elitu, ali i nas iz medija uspjeh iz Danske „prisiliti“ da promijenimo prioritete.