Blanka Vlašić ove će godine u Daeguu pokušati postati prva visašica s tri naslova svjetske prvakinje u skoku u vis. Hrvatska atletičarka ipak se, prema priznanju u intervjuu za Jamaica Observer, ne osjeća favoritkinjom.

Splićanka je oprezna unatoč najpostojanijoj formi i dominaciji posljednjih godina. Smatra da će za nju pobjeda biti već ako uoči Svjetskog prvenstva bude u krugu kandidatkinja za naslov.

- Bit ću sretna i ako dođem u Daegu kao favoritkinja, već to će biti uspjeh. A kad imam samopouzdanja i kad sam u formi, sve je bolje. A dotad... najteži dio je doći u formu - objasnila je Blanka, dodavši kako bi joj najveća suparnica ponovno mogla biti Amerikanka Chaunte Lowe.

Hrvatska rekorderka (2.08 metara) tvrdi da je za sve uspjehe koje je postizala posljednjih godina zaslužna činjenica da nikad nije imala težih ozljeda zbog čega je zahvalna ocu i treneru Jošku. Njegova se odluka da je ne izlaže prevelikim naporima prerano, kaže Blanka, sada isplaćuje.

- Sve je u pametnom načinu treniranja. Pokušavam se čuvati ozbiljnih ozljeda i to je ključ. Ponosna sam što nikad nisam imala težih ozljeda. Zahvalna sam ocu što nikad ništa nije zahtijevao od mene prije vremena. Čekao je da mi se kosti i mišići razviju normalno i tek onda počeo pojačavati treninge.

Dvostruka svjetska prvakinja na otvorenom i u dvorani naglašava i da je vrlo bitan faktor na putu do uspjeha dovoljna količina odmora.

- Morate slušati tijelo. Mogu osjetiti kad je dosta. Nekad je bolje preskočiti natjecanje kad se u glavi ne osjećaš dovoljno spremnim ili kad si umoran. Treba pronaći ravnotežu.

Naravno, i ovom je prigodom Blanka morala odgovoriti o mogućnosti rušenja svjetskog rekorda Stefke Kostadinove.

- Mislim da rekord nije daleko. Kad sam preskočila 2.08, imala sam savršeni dan, a sada ponovno čekam takav. Važno je zadržati visoku razinu rezultata i onda čekati savršeni dan - kaže Blanka, uz dodatak da iz današnje perspektive misli da je na Hanžekovićevom memorijalu 2009. mogla podići letvicu odmah na 2.10, umjesto na 2.08, ali i da ne žali zbog toga.

Za kraj se Blanka još jednom osvrnula na lanjski Kup kontinenata u njezinom rodnom Splitu kada je prvi put imala priliku na velikom natjecanju skakati pred sugrađanima.

- To je bio stvarno emotivan trenutak. Bila sam ponosna što sam mogla to iskusiti, ali od trenutka kad sam ušla na stadion, počela sam se tresti jer sam osjećala energiju s tribina.