Brutalan lom ruke Andrewa Boguta, zvijezde Milwaukee Bucksa, zgrozio je kolege iz NBA-a, ali i navijače bivše momčadi Tonija Kukoča i Roka Ukića. Zakucao je protiv Phoenixa, pustio obruč i pao na desnu ruku, koja je pukla u laktu. Pred navijače je prvi put nakon ozljede izašao u ponedjeljak. U crnoj jakni, s gipsom na ruci, uzeo je mikrofon i pozdravio navijače.
- Hvala vam svima što ste nam pomogli na putu do doigravanja. Kao što vidite, ja i nisam u najboljem izdanju - obratio se Bogut navijačima i dodao:
- Obećajem, iduće sezone bit će puno bolje!
Odlaskom Roka Ukića na početku sezone iz njegovih Bucksa u Tursku, hrvatska košarka je nakon dva desetljeća ostala bez predstavnika u NBA ligi. Ili ipak nije?! Pitate li Boguta, Hrvatska ima igrača u NBA-u!
- Ponosan sam na svoje korijene. Odrastao sam u Australiji, ali u hrvatskoj kući. Cijelo djetinjstvo sam govorio hrvatski jezik, jeo hrvatske specijalitete, slušao hrvatsku glazbu... Vikendom sam izlazio isključivo u hrvatske klubove - rekao je Bogut za Croatian Soccer Report i nastavio:
- Moj otac je iz Osijeka, a majka iz Karlovca. Imam puno rođaka u Zagrebu i Osijeku, mojim venama teče hrvatska krv. Uostalom, svake godine dolazim u Hrvatsku.
Andrewa su 2005. Bucksi uzeli kao prvi izbor drafta, a danas je zvijezda s godišnjim ugovorom vrijednim deset milijuna dolara. Na brojnim putovanjima tijekom sezone u ušima su slušalice, a na iPodu svira...
- Samo hrvatsko! Slušam Thompsona, Coloniju, Zlatka Pejakovića, Škoru... Volim i Bijelo dugme - kaže Adrew, koji je Ukićevim odlaskom u Fenerbahče ostao bez omiljenog suigrača.
- Da, bili smo jako bliski. Uživao sam u druženju s njim jer smo mogli razgovarati na hrvatskom, često smo zajedno išli na ručak ili večeru. Jedva čekam SP u Turskoj da se opet vidim s Rokom - priča Bogut, koji je na nogometnom SP-u 2006. u ogledu Hrvatske i Australije navijao za društvo u kockastom.
- Jesam, navijao sam za Hrvatsku, navijam za njih još od 1998. Iako, moram priznati da mi nije bilo lako, ipak je Australija prvi put u povijesti bila na SP-u - kaže Andrew, inače navijač Dinama. Kružila je priča i da ima tetovažu s Dinamovim simbolima, ali sam kaže da nije baš tako...
- Nemam Dinamovu, nego hrvatsku tetovažu. To je jedan miks naših simbola, hrvatskoga grba i kralja Tomislava - rekao je Bogut.
Da je Bogutova karijera otišla u samo malo drugačijem smjeru, završio bi u - Ciboni. Ali nije, srećom po njega, nesrećom po Cibonu.
- U Australiji sam išao na kamp u jednu košarkašku akademiju. S ocem sam odlučio pokušati proći na izboru, a unaprijed smo donijeli odluku da idemo u Cibonu ukoliko ne prođem. No prošao sam, upao u kamp i propao je plan odlaska u Hrvatsku. A lako je moglo ispasti drugačije - ispričao je Bogut, koji sad u Hrvatsku dolazi isključivo uživati.
- Sigurno dolazim u Hrvatsku nakon SP-a u Turskoj, kupio sam stan u Novalji na Pagu i to treba iskoristiti - kaže Bogut.
Uživa u Hrvatskoj, ljudi ga pozdravljaju na ulici, ali pritiska nema.
- Prilaze mi, pozdravljaju me, pričaju sa mnom kao da sam običan dečko iz susjedstva. Ali nitko ne trči za mnom, nitko ne gnjavi. Imaju puno respekta prema poznatim sportašima i to je jedan od razloga zašto jako cijenim ljude u Hrvatskoj - završio je Andrew Bogut.