Desetkovani Hajduk većim se dijelom derbija nosio s europskim Dinamom i izborio vrijednu pobjedu 1-0.
Sretni strijelac i junak bio je Basel Jradi, no tutulu igrača utakmice mirne su duše mogli ponijeti i sigurni Marin Ljubić, neprelazni Stefan Simić, pouzdani Darko Nejašmić, razigrani Hamza Barry, uporni Jairo...
Naravno, možda i najveće zasluge idu na račun samozatajnog trenera Damira Burića (55), koji je preuzeo grogiranu momčad nakon ispadanja od Gzire te joj vratio poljuljano samopouzdanje i digao je na vrh prvenstvene ljestvice.
Bez obzira na pokoji nezasluženi zvižduk na njegov račun uoči utakmice, a bilo ih je dovoljno da se čuju čak i u masi od 30.000 gledatelja, činjenica je da je Burić zadnji trener Hajduka koji je položio Dinamo na pleća na Poljudu (u ožujku 2016.) i zadnji koji je Hajduk digao na prvo mjesto ljestvice (u listopadu 2015.). I sada je sve to ponovio u svom drugom mandatu. Ne može biti slučajno.
Redali su se na klupi Hajduka između dva Burićeva mandata Pušnik, Carrillo, Kopić, Vulić i Oreščanin, ali nitko nije bio prvi na ljestvici ili slaviti u derbiju na Poljudu (Carrillo i Kopić slavili su na Maksimiru).
Odakle onda zvižduci Buriću? Dio navijača Hajduka i dalje ga percipira kao ziheraša, trenera koji prije svega gleda kako obraniti gol, premda je u prvom mandatu taktiku morao prilagođavati siromašnom kadru. A dio ‘opijenih’ Oreščaninovim strogo kontroliranim nogometom groze se Burićeve okomitosti i preskakanja linija, iako je upravo takva igra pomogla Hajduku da ‘preskoči’ Dinamov presing, koji je opasno gušio zadnju liniju u početnih pola sata utakmice.
Ukusi su različiti, kao i putovi do uspjeha, ali na koncu se ionako pamte samo pobjede. Nakon utakmice Nenad Bjelica je izrazio neslaganje s nekim procjenama odnosa snaga na travnjaku, pa je poentirao: “Povijest pišu pobjednici, pa neka tako bude i nakon ovog derbija”.
I baš tako, Burić je pobjednik, u njegovoj ruci je pero, pred njim tinta, i sada mu treba osigurati malo mira i povjerenja da nastavi posao. Kao pobjednik u derbiju barem toliko je zaslužio.
Naslijedio je momčad koju mu je Oreščanin slagao i pripremao, uhvatio se u koštac s brojnim problemima i bez previše plakanja i traženja opravdanja zasukao rukave. Za sada mu dobro ide, doduše, nešto bolje kod kuće nego na gostovanjima, ali valjda će nakon reprezentativne stanke dodatno upoznati, posložiti i uigrati momčad koja će se, uz još pokoje pojačanje, moći uspješno nositi s konkurentima za mjesto koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka.