Dinamo se raspao na Rujevici, kod goropadne Rijeke doživio jedan od najvećih poraza (4-0) u HNL povijesti. A Zagrepčani su mogli još ozbiljnije nastradati kod vodeće momčadi lige, Nevistić je mogao i šest-sedam puta po loptu u mrežu da su Janković i Djouahra koji put bili malo precizniji. Potpuni debakl, jedna od najsramotnijih domaćih predstava "modrih" posljednjih godina.
Sve je potpisao - Fabio Cannavaro. Maksimirski mudraci odlučili su krajem prosinca smijeniti Nenada Bjelicu, pa na klupu Dinama dovesti Fabija Cannavara. Razlog? Talijan je veliko nogometno ime, a u Kini je kažu "radio sjajan posao i igrao atraktivan nogomet". Dinamo se tako odmaknuo od svog DNK, najbolja momčad hrvatska data je u ruke stranom treneru.
Danas, samo dva mjeseca kasnije, to se čini - velikom pogreškom. Cannavaro je upisao nekoliko vrijednih pobjeda na klupi "modrih", svladao i veliki Milan, ali Dinamo u HNL-u i dalje za vodećom Rijekom zaostaje sedam (bolje rečeno osam) bodova. I to je problem. Talijanski trener luta, nema jasnu viziju igre, pa i u njega samoga vjeruje sve manje navijača.
A Cannavaro je na Rujevici napravio težak kiks. Poslije utakmice pričao je o sucima. I lošem suđenju. Svaka čast, ali kad se na Rujevici primi četiri komada onda se ipak puno pametnije "pokriti po ušima": Zabiti u neku rupu i šutjeti. Ili pokušati reći nešto pametno. A ne tražiti alibije u sucima. Cannavaro je napravio baš to.
Novi trener Dinama, sve je izvjesnije, nije spreman za HNL. I to je ono što smo pisali, ne poznaje specifičnosti HNL-a. Niti činjenicu da je "modrima" uvijek neugodno igrati na Rujevici, da se tu treba pametnije postaviti, malo jače zatvoriti sredinu terena. Nikako ne dopustiti Rijeci da se razmaše. A Dinamo je učinio baš to, ušao u riječki mlin, pa pokleknuo još prije isključenja Kange.
I da, Cannavaro bi se manje trebao baviti suđenjem i sudačkim nepravdama, a malo više razmišljati o svojim pogreškama koje su usmjerile utakmicu na domaću stranu. A bilo ih je, bilo ih je i previše. Vjerojatno težih i ozbiljnijh nego što ih je ove grozne subotnje večeri imao Dario Bel. Ako ih je uopće imao, ne bismo se kladili.
1. Slučaj Mmaee više nikome nije jasan
Ovo doista nema smisla. Samy Mmaee postao je pod Cannavarom najstandardniji branič Dinama, zbog njega ne klupu sele Galešić ili Torrente. A obojica su za njega - Cannavaro i Nesta. Marokanac razumije igru, zna distribuirati lopte, no njegove obrambene reakcije svakog tjedna čude još više.
Tako će Mmaee pustit da Fruk (u 10. minuti) prođe pored njega u kontranapadu kao da ga nema, tako će pustiti Fruka da se mirno okrene s loptom prije prvog gola, ali u duel - neće ući. Njegov govor tijela i njegove gestikulacije su ispod svake razine, nevjerojatno je kako takav igrač doista još uvijek brani boje Dinama. I da, igra u kontinuitetu.
2. Uz četiri beka, desno igra Theophile?
Fabio Cannavaro u svom igračkom rosteru na poziciji desnog beka ima Ronaëla Pierre-Gabriela, Stefana Ristovskog, Sadegha Moharramija i Nou Mikića, ali Talijan sve češće na desnom boku koristi Kevina Theophilea!? OK, ta je priča uspjela protiv Milana kad je trebalo zaustaviti moćnog Rafaela Leaa, ali zašto Theophile igra beka u HNL-u? I što Dinamo time dobiva?
Potpuno nejasno. Theophile je tu poziciju igrao u karijeri kao golobradi mladić, a danas je u 36. godini života. I misli li doista Cannavaro da takav igrač može kontinuirano probijati desnu stranu? Raditi višak, protrčavati iza leđa desnog krila (Pjace), nizati kvalitetne ubačaje za Kangu (ili Kulenovića). Težak, baš težak promašaj. Theophile je stoper.
3. U igri Dinama nedostaje zajedništva
I ovo je bilo vidljivo na Rujevici. Dok je Rijeka od prve do zadnje minute djelovala kao kompaktna i skladna cijelina, uspješan kolektiv u kojem svi ginu jedni za druge, Dinamo je izgledao poput skupa pojedinaca. Kod kojih je samo nekolicini njih stalo što će se dogoditi na samoj utakmici. i to brine, jako brine.
Riječki su nogometaši bodrili jedni druge, bacali se na glavu za suigrača, pokrivali si leđa... Dinamovi? Bez krvi i mesa, bez osjećaja zajedništva. I kad bi s 11 igrača išli u presing, Kanga i Baturina bi to radili sami, Ademi im ne bi bio dovoljno blizu. Dinamu fali duha, zajedništva, momčadske pripadnosti, dojma da je igračima stalo. I to je ono što najviše boli. Više i od "četvorke" na Rujevici.