Da bi mogli skijati, Kostelići su zbog neimaštine spavali pod šatorom na snijegu, Modrić je u djetinjstvu trčao za kozama po vrletima Velebita a Blanka je vježbala na spravama koje je svojim vrijednim rukama izrađivao njen otac Joško.... Naši najveći sportaši prošli su trnoviti put od anonimnosti do zvijezda, a sličan put prolazi i Kninjanin Marko Čeko (20), mladi atletičar koji je do nedavno trenirao na stotinjak metara tartan staze, iako je dvjestometraš!?
- Za utrku na 200 metara pripremao sam se tako što bih prvih 100 metara trčao po travi i kamenju, a drugi dio na tartan stazi – priča nam najperspektivniji hrvatski atletičar, koji je na državnom prvenstvu u Zagrebu postao trostruki državni prvak.
Marko 100 metara trči za 10:46, 200 metara za 20:98, a na državnom prvenstvu u kolovozu dva puta za redom preskočio je magičnu granicu od 8 metara i "sletio" na 8:04. Osmoga dana osmoga mjeseca preskočio je osam metara....
- Ima neke simbolike u tome, još da sam preskočio 8.08 metara... - smije se Marko.
Nasreću, kninski atletičari ipak su dobili novu tartan stazu na gradskom stadionu, na kojoj Marko i 60-ak njegovih klupskih kolegica i kolega može normalno trenirati, no uvjeti u kojima rade i dalje su nedostojni kraljice sportova u 21. stoljeću. Derutne klupske prostorije tek treba obnoviti, popraviti toalet i svlačionice te urediti unutrašnjost i teretanu, kako bi se moglo raditi i u zimskim uvjetima, kad brije hladna kninska bura s Dinare.
- Nedavno smo postavili nove prozore i sad je barem toplo - smije se skromni Marko, koji je kao osmogodišnji dječak na nagovor prijatelja došao na prvi trening u Atletski klub Sveti Ante.
Došao, i ostao. Tamo ga je dočekao trener Dražen Lasić, s kojim radi i danas.
- Trener je gradio atletiku u Kninu a najzaslužniji je i za moju karijeru. Imamo super odnos, mogu slobodno reći da me u sportskom smislu odgojio i napravio od mene ovo što sam danas.
O Marku se prije godinu dana pričalo kao o sljedećoj lijepoj priči hrvatske atletike a danas on to već je. Trostruki je prvak Hrvatske na 100 i 200 metara te skoku u dalj, a najveća mu je želja plasirati se na Olimpijske igre u Tokio.
- Danas kad se osvrnem mogu slobodno reći da smo napravili čudo. Kad sam počeo prije 12 godina nije bilo ni staze, ni jame za skakanje, samo trava... Isprva sam trenirao sve discipline, a kasnije je trener procijenio kako u sprintu i skoku u dalj mogu postići najviše.
Kada smo mu spomenuli usporedbu s Kostelićima, Modrićem, Blankom... Marko se nije zbunio.
- Njihova je priča jako inspirativna, od kuda su krenuli i gdje su došli. Očito ih je taj put kojim su prošli očvrsnuo pa su postigli vrhunske rezultate. Teško je trenirati ako nemaš adekvatne uvjete, eto, mi smo dobili stazu pa je barem to lakše, no za zimske treninge i pripreme u dvorani moramo u Zagreb ili Beograd. Snalazimo se kako znamo i umijemo, odradimo tjedan ili desetak dana i natrag. Sad je korona pokvarila i te planove, vidjet ćemo kako ćemo dalje – kaže Marko, koji je navikao na hladnu kninsku buru.
Ako baš puno puše treniramo u prostorijama kluba, istežem se, radim teretanu, skokove.... Vani napravimo samo par trkačkih dionica...
Iako ga mnogi uspoređuju s legendarnim Carlom Lewisom, koji je također nastupao na 100 i 200 metara i u skoku u dalj, Marko ima i druge sportske idole:
- Cristiano Ronaldo, Luka Modrić i Novak Đoković su moji sportski idoli. Inače jako volim nogomet, navijam za Manchester United i PSG.
Godina na izmaku najuspješnija je u Markovoj karijeri a on se nada da bi sljedeća trebala biti još uspješnija.
- Velika želja mi je preskočiti 8.22 metra i plasirati se u Tokio, a hrvatski rekord Siniše Ergotića je 8.23 metra. Postoji mogućnost da se preko kvota plasiram i s 8.15 metara, ali ne želim riskirati, bolje je preskočiti normu i onda biti siguran. Ima još dovoljno natjecanja, jedno od njih je EP u poljskom Torunu, norma je 8.05 i vjerujem da na tom natjecanju, ako ne bude nepredviđenih okolnosti, mogu napasti i medalju. Siguran sam da već sada imam 8.20 metara u nogama, uostalom, preskočio sam već 8.20 uz prijestup, tako da vjerujem da mi olimpijska norma neće predstavljati problem.
Marko ima gotovo idealne proporcije za skakača u dalj, 195 cm i 80 kg, a uz to je i jako mlad, tek mu je 20. godina. Mike Powell i Carl Lewis rekorde su obarali u kasnim dvadesetima, pa se i Marko nada da bi jednoga dana mogao do medalje na velikom natjecanju.
- Treba ići korak po korak i ne preskakati stepenice. Treba se ustaliti na skokovima preko 8 metara i onda na tome graditi duže skokove. A što se tiče sprinta, mislim da sam puno jači na 200 metara i da bih mogao oboriti hrvatski rekord 20.76 sekundi, na 100 će to već ići puno teže – priznaje Marko, koji je imao pozive s prestižnih američkih sveučilišta, ali se odlučio ostati zbog trenera kome iznimno vjeruje. Nakon završene strukovne srednje škole u Kninu upisao izvanredni studij na Kineziološkom fakultetu u Splitu, gdje je trenutno na drugoj godini studija.
- Predavanja su u Splitu vikendom kako mi ne bi remetila treninge, no kako je korona sve zaustavila predavanja su "online" tako da ne moram više ni putovati u Split. Sada imam puno više slobodnog vremena koje uglavnom provodim s prijateljima ili uz Play Station. Nisam "kućni" tip, više volim biti vani s društvom, na kavi, tako da mi cijela ova situacija s koronom teško pada, ali nadajmo se da će se brzo pronaći rješenje i za nju i da ćemo se vratiti normalnim životima.
Dio slobodnog vremena Marko provodi i u Udruzi osoba s invaliditetom Sv. Bartolomej.
- Radim s djecom, družimo se, igramo pikado, stolni nogomet, ponekad treniramo i atletiku, i to druženje s njima me jako raduje i ispunjava. Svaki trenutak proveden s njima i njihovi osmjesi su najbolja nagrada – zaključuje Marko.