Marko Čeko (20) osvojio je drugo mjesto na dvoranskom atletskom mitingu u Beču.
Sjajni je Kninjanin skočio u dalj 7,77 metara, što je samo centimetar kraće od njegovog najboljeg dvoranskog rezultata.
Marko je preskakao 7,62, pa 7,74, pa 7,50, uz jedan prijestup, a onda je u petoj seriji odletio do 7,77.
No, u šestoj se prilikom zaleta uhvatio za mišić lijeve noge i odustao.
Pobijedio je Albanac Izmir Smajlaj, europski dvoranski prvak iz 2017. godine, koji je preskočio 7,89 metara.
Iza Marka ostali su trojica Austrijanaca: Oluwatsoin Ayodeji (7,42 m), Michael Duft (6,67 m) i Niklas Voss (6,19 m).
Čeko bi već 3. veljače trebao nastupiti na mitingu u Ostravi.
Podsjetimo, Čeko je zablistao prošle godine kad je postao hrvatski prvak na 100 metara, 200 metara i skoku u dalj. A sve iz vrlo skromnih - da ne upotrijebimo grublju riječ - uvjeta u Kninu. Odbio je ponude američkih sveučilišta...
- Za utrku na 200 metara pripremao sam se tako što bih prvih 100 metara trčao po travi i kamenju, a drugi dio na tartan stazi - pričao nam je.
Nasreću, kninski atletičari ipak su dobili novu tartan stazu na gradskom stadionu, na kojoj Marko i 60-ak njegovih klupskih kolegica i kolega može normalno trenirati, no uvjeti u kojima rade i dalje su nedostojni kraljice sportova u 21. stoljeću. Derutne klupske prostorije tek treba obnoviti, popraviti toalet i svlačionice te urediti unutrašnjost i teretanu, kako bi se moglo raditi i u zimskim uvjetima, kad brije hladna kninska bura s Dinare.
- Nedavno smo postavili nove prozore i sad je barem toplo - smije se skromni Marko, koji je kao osmogodišnji dječak na nagovor prijatelja došao na prvi trening u Atletski klub Sveti Ante.
Došao, i ostao. Tamo ga je dočekao trener Dražen Lasić, s kojim radi i danas.
- Trener je gradio atletiku u Kninu, a najzaslužniji je i za moju karijeru. Imamo super odnos, mogu slobodno reći da me u sportskom smislu odgojio i napravio od mene ovo što sam danas.
O Marku se prije godinu dana pričalo kao o sljedećoj lijepoj priči hrvatske atletike a danas on to već je. Trostruki je prvak Hrvatske na 100 i 200 metara te skoku u dalj, a najveća mu je želja plasirati se na Olimpijske igre u Tokio.
- Danas kad se osvrnem mogu slobodno reći da smo napravili čudo. Kad sam počeo prije 12 godina nije bilo ni staze, ni jame za skakanje, samo trava... Isprva sam trenirao sve discipline, a kasnije je trener procijenio kako u sprintu i skoku u dalj mogu postići najviše.
Kada smo mu spomenuli usporedbu s Kostelićima, Modrićem, Blankom... Marko se nije zbunio.
- Njihova je priča jako inspirativna, od kuda su krenuli i gdje su došli. Očito ih je taj put kojim su prošli očvrsnuo pa su postigli vrhunske rezultate. Teško je trenirati ako nemaš adekvatne uvjete, eto, mi smo dobili stazu pa je barem to lakše, no za zimske treninge i pripreme u dvorani moramo u Zagreb ili Beograd. Snalazimo se kako znamo i umijemo, odradimo tjedan ili desetak dana i natrag - kaže Marko, koji je navikao na hladnu kninsku buru.
- Ako baš puno puše treniramo u prostorijama kluba, istežem se, radim teretanu, skokove.... Vani napravimo samo par trkačkih dionica...
Iako ga mnogi uspoređuju s legendarnim Carlom Lewisom, koji je također nastupao na 100 i 200 metara i u skoku u dalj, Marko ima i druge sportske idole:
- Cristiano Ronaldo, Luka Modrić i Novak Đoković su moji sportski idoli. Inače jako volim nogomet, navijam za Manchester United i PSG. Velika želja mi je preskočiti 8.22 metra i plasirati se u Tokio, a hrvatski rekord Siniše Ergotića je 8.23 metra. Postoji mogućnost da se preko kvota plasiram i s 8.15 metara, ali ne želim riskirati, bolje je preskočiti normu i onda biti siguran. Ima još dovoljno natjecanja, jedno od njih je EP u poljskom Torunu, norma je 8.05 i vjerujem da na tom natjecanju, ako ne bude nepredviđenih okolnosti, mogu napasti i medalju. Siguran sam da već sada imam 8.20 metara u nogama, uostalom, preskočio sam već 8.20 uz prijestup, tako da vjerujem da mi olimpijska norma neće predstavljati problem.
Marko ima gotovo idealne proporcije za skakača u dalj, 195 cm i 80 kg, a uz to je i jako mlad, tek mu je 20. godina. Mike Powell i Carl Lewis rekorde su obarali u kasnim dvadesetima, pa se i Marko nada da bi jednoga dana mogao do medalje na velikom natjecanju.
- Treba ići korak po korak i ne preskakati stepenice. Treba se ustaliti na skokovima preko 8 metara i onda na tome graditi duže skokove. A što se tiče sprinta, mislim da sam puno jači na 200 metara i da bih mogao oboriti hrvatski rekord 20.76 sekundi, na 100 će to već ići puno teže - priznaje Marko, koji je upisao izvanredni studij na Kineziološkom fakultetu u Splitu.
Dio slobodnog vremena Marko provodi i u Udruzi osoba s invaliditetom Sv. Bartolomej.
- Radim s djecom, družimo se, igramo pikado, stolni nogomet, ponekad treniramo i atletiku, i to druženje s njima me jako raduje i ispunjava. Svaki trenutak proveden s njima i njihovi osmjesi su najbolja nagrada - zaključio je Marko.