Lino Červar iz Makedonije se javio uživo u HRT-ovu emisiju Olimp, a odmah na početku razgovora prisjetio se dana kada je odveo hrvatsku rukometnu reprezentaciju na svjetski tron.

- Bila je nedjelja, 2. veljače 2003. godine. To nije bila obična nedjelja, to nije bio običan dan, to je bio dan kada je Hrvatska prvi put u svojoj povijesti postala svjetski prvak u rukometu. To je bio dan kada se pjevalo, kada se radovalo, kada se plakalo od sreće, kada je cijela nacija živjela za rukomet, čak i oni krajevi koji rukomet nikada nisu vidjeli. Jedna mlada reprezentacija koja je prikazala fenomenalnu igru na SP-u, entuzijazam i zajedništvo, nije ostavila ravnodušnim ljude u Hrvatskoj. Proglasili su ih Dream teamom na svjetskoj pozornici, a to su potvrdili i godinu dana kasnije kada su postali olimpijski prvaci. Dakle, napravili su nešto što se ne pamti u svijetu kolektivnog sporta. Mislim da se to više nikada neće dogoditi. To je ušlo u Guinessovu knjigu rekorda - da je jedna reprezentacija koja je 2002. bila zadnja u Europi, čak iza Izraela, za godinu i pol dana postala svjetski prvak i olimpijski pobjednik. To je stvarno nevjerojatno - rekao je Lino.

Červar je osam godina bio izbornik Hrvatske. Sada sve prati pred malim ekranima. Nije mu lako.

- Iznimno mi je to teško zato što krv nije voda. Ipak sam ja to stvarao i naravno da čovjek ne može biti ravnodušan. Međutim, sa svim srcem sam i danas uz reprezentaciju i naravno da sam njezin najveći navijač - kaže najuspješniji hrvatski izbornik.

O Golužinom radu nije htio previše govoriti, tek je istaknuo kako je stručnom stožeru potrebna podrška.

- Mislim da je u ovom trenutku vrlo bitno da se da podrška stručnom stožeru, reprezentaciji i čelnicima Hrvatskog rukometnog saveza. Ja im želim da pokažu karakter i da se borimo za medalju, da nastavimo kontinuitet vrhunskih rezultata - rekao je Lino.

Reprezentacija je na Svjetsko prvenstvo u Španjolsku ispraćena s dosta nepovjerenja, nešto slično kao što je to bio slučaj i prije deset godina kada je on poveo igrače na Svjetsko prvenstvo u Portugal.

- Kada sam došao kao anonimac iz provincije, za mene je vrijedio kriterij medalja iako smo bili na dnu. Želim reći da smo mi ipak izrasli u jednu rukometnu velesilu. Ja sam pomlađivanje počeo već na SP-u u Hrvatskoj 2009. godine i to je kulminiralo 2010. na EP-u u Austriji. Zapravo je danas to ista reprezentacije, bez Balića, koja je igrala u Austriji: Štrlek i Čupić na krilima, Vori na pivotu, Lacković, Duvnjak i Kopljar na vanjskim pozicijama i Alilović na golu. Tu nedostaje samo Balić. Dakle, bez obzira na to što se želi biti skroman spominjanjem četvrtfinala, ja sam sasvim uvjeren da oni idu na odličje. Oni se ne smiju opterećivati uspjehom, odnosno neuspjehom, već se moraju koncentrirati na igru. Ako budu borbeni, ako ih bude krasilo zajedništvo i entuzijazam, onda sam sasvim uvjeren da ćemo mi pružiti vrlo dobre igre i postići rezultat. Pa kada se možda i ne bi postigao vrhunski rezultat i osvojila medalja, ne bi nam bilo žao ako su dali sve od sebe na igralištu. Ja sam uvjeren da će na ovom SP-u vrlo važna biti naša obrana. Odlučivat će naša obrana i brza tranzicija. Na pozicijskom napadu smo možda malo slabiji, ali ako budemo igrali u visokom ritmu i ako nam obrana 5-1 bude dobro funkcionirala s tranzicijskim napadom, onda ćemo zabijati puno golova i moći stići daleko - rekao je Lino.

Za kraj je ostalo neizostavno pitanje, ipak nakon deset godina za Hrvatsku na velikom natjecanju ne igra Ivano Balić.

- Ivano Balić je nemjerljivo puno dao za ovu reprezentaciju i sve njene dosadašnje uspjehe. Mislim da je Balić poput Metličića, Džombe, Špoljarića, Dominikovića, Kaleba, Sulića, Šole...dao nevjerojatno puno i oni su zadužili ne samo rukomet, već cijelu naciju. Ono što su oni napravili, s time se ne može pohvaliti niti jedna država. Njima kapa dolje, a Balića ne bih želio puno isticati zato što je rukomet kolektivni sport. Ja sam uvijek govorio, ne demagoški, da je najbolji igrač momčad, a on je bio vrlo bitan igrač te momčadi. Doći će vrijeme da se sa svima njima oprostimo kako dolikuje jer su oni jedna nezaboravna generacija, međutim u ovom času ne bi bilo dobro da previše ističemo pojednice jer onda nećemo imati ekipu. Ima vremena da nakon SP-a nastavimo raspravu oko toga, ali u ovom trenutku svi moramo dati podršku našoj reprezentaciji kako bi nas opet razveselila vrhunskim rezultatom. Ivano Balić će ostati vječno zapisan u analima našeg sporta. Ivano Balić je, uostalom, proglašen najboljim igračem svijeta. Ivano Balić je takav sportaš da se o njemu nema više što pričati. Jedino što ja kao njegov trener mogu reći je to da se ne smije predati. Nikada nije kasno za novi početak. Ovo ne znači da je Balić definitivno otpisan iz reprezentacije. Ima još dana. Još jednom ističem da dajem veliku podršku našoj reprezentaciji i svim srcem navijam za nju - zaključio je Červar u razgovoru za HRT.