Pa mi smo jedini stalno u vrhu u posljednjih 17 godina. I Dancima i Francuzima su se znali dogoditi baš jako loši rezultati, ali mi smo uvijek pri vrhu.
Ponosno nam je to rekao Lino Červar u predvečerje Svjetskog prvenstva u Egiptu. Na koje je otišao znajući da mu je zadnje.
Sa 70 godina Lino je (uvjerljivo) najstariji izbornik na SP-u. Kad je 1974. postao trener novigradskog Trikoa, neki njegovi današnji rivali nisu se ni rodili. A u hrvatskoj je reprezentaciji od prvoga dana. I jednako je bio javnosti nepoznat i izazivao je čuđenje kad je na prvoj povijesnoj utakmici hrvatske reprezentacije osvanuo na klupi kao pomoćnik Hrvoju Horvatu, kao i kad je 2002. postao izbornik najlošije reprezentacije Europskog prvenstva.
A na SP-u je debitirao još 1997. kada je senzacionalno na smotru u Japan odveo Italiju. I ondje je ispao u skupini, ali remizirao je s Norveškom, pobijedio Argentinu te tijesno izgubio od Švedske (-2) i Francuske (-4). Treba li naglasiti, nikad nakon Červara Italija nije bila na velikom rukometnom natjecanju. I, da, na tom SP-u Hrvatska je bila samo malo uspješnija: u skupini je završila čak i iza Kube, a ispred jedino Kine i Maroka, pa je nakon poraza od Španjolske u osmini finala završila 13.
Danas mu se divi cijeli rukometni svijet, a on i dalje uvodi inovacije, nameće trendove. Njegovih famoznih 7 na 6 izvodili su u derbiju prvoga kola izbornici Francuske i Norveške Guillaume Gille (44) i Christian Berge (47). Najbliži mu je po dobi katarski izbornik Valero Rivera (67), u sedmo je desetljeće zagazio Islanđanin na njemačkoj klupi Alfred Gislasson (61), dosta su mlađi od Červara Mađar Gulyas (52), Španjolac Jordi Ribera (57), danski izbornik Nikolaj Jacobsen (49), švedski Glenn Solberg (48), japanski Dagur Sigurdsson (47), vršnjak slovenskog izbornika Ljubomira Vranješa..., a izbornik Austrije Aleš Pajovič (42) i Poljske Patryk Rombel (37) su još "bebe", gotovo upola mlađi od našeg Line.
- On nam daje slobodu, da igramo, ne stavlja igrače u neke kalupe. A to igrači najviše vole - odgovor je "kauboja" na pitanje koja je Červarova tajna.
I pustite one već slavne time oute koje mu vode igrači ili 'blooperse' kad se ne može sjetiti imena igrača ili pošalje na teren jednog manje ili predloži neku akciju, a igrači kažu "Ne, idemo radije drugu". Nevažno.
Odnos s igračima daje rezultat, a rezultat je tu. Još od 2003. godine, kada je hrvatski rukomet doveo iz ponora do vrha. Već gotovo dsva desetljeća rukometaši su zvijezde siječnja, postblagdanski nastavak optimizma i radosti Hrvatima. A finale Eura 2020. gledalo je tek nešto manje ljudi nego finale nogometaša protiv Francuske. E to je uspjeh veći od bilo kojeg zlata. To je Červarov rukopis i ostavština.
- Želim u trenersku mirovinu otići kao pobjednik. Želim otići s olimpijskom medaljom - naglasio je.
Da, poštedjet će svoj organizam stresa vođenja utakmica, ali zaboravite na pasivnu mirovinu, kauč i ribičiju.
- Radim na jedinstvenom, originalnom, nikad viđenom projektu kako u sportu raditi s mlađim dobnim skupinama, od sedam do 18 godina. Može se koristiti i za, primjerice, košarku, ne samo za rukomet. To sad dovršavam, a prvi će taj okvirni program i plan dobiti PPD Zagreb. Tamo sam sad u ulozi savjetnika. Čovjek uči dok je živ, a ja sam se potrudio da napravim nešto jedinstveno u svijetu sporta kod nas. To će sigurno pomoći u budućnosti da i dalje razvijamo sjajne sportaše, ali sad od doslovno prvog susreta s loptom - otkrio nam je.
A dotad, još svjetska i olimpijska medalja. Neće njega jedan kiks s Japanom pokolebati...