Osam zadnjih utakmica u gotovo kompletnoj minutaži odigrao je Toma Bašić (23) u dresu Bordeauxa, a tu je seriju okrunio lijepim golom u pobjedi nad Metzom. Sjajne su to vijesti za mladog veznjaka, jednog od rijetkih hrvatskih mladih reprezentativnih veznjaka koji igraju u 'ligama petice'. Skupio je Toma ove sezone već 15 nastupa, zabio je i dva gola, no više od svega raduje zrelost koju od nedavno pokazuje na terenu. Dobrodošla je to promjena koju je osjetio i sam.
- Čuo sam komentare kako su moja standardnost i dobre igre plod prodaje Aureliena Tchouaménija u Monaco, što mi je kao otvorilo prostor. Ne, ja sam se za mjesto u momčadi izborio i ranije, dok je on još bio tu, i oni su ga zbog toga i prodali - odmah u startu želio je biti jasan bivši igrač Hajduka i dodao:
- Po prvi put u karijeri sam standardan, čak ni u Hajduku nisam dobivao ovoliko prostora i utakmica u nizu. Prvi put osjećam da trener ima povjerenja i stoji iza mene i to se vidi na mojim igrama.
No nije sve bilo tako idilično sve do nedavno, portugalski trener Paulo Sousa čak je razmišljao poslati ga na posudbu.
- Baš smo prije par dana pričali o tome i rekao mi je da je malo igrača prošlo mojim putem. Stvarno sam bio na korak do posudbe, rekao mi je da odlazim ako ne promijenim pristup i razmišljanje. Nisam ni sam bio zadovoljan minutažom koju mi je davao 'na kapaljku', niti je on bio zadovoljan mojim pristupom i igrama, pa ni treninzima. Sad je opet zadovoljan, kaže da se vidi na meni velika promjena, da je vide i suigrači, i da se nada kako ću zadržati ovaj nivo do kraja sezone. Sada je sve na meni, imam njegovo povjerenje, gol Metzu mi je dodatno digao samopouzdanje i jedva čekam sljedeću utakmicu.
Za razliku od mnogih igrača, Toma je krivca za sve što mu se događalo ranije pronašao u sebi.
- Konačno sam se posložio u glavi. I ranije sam govorio sam sebi da moram bolje, ali sve je ostajalo na riječima, a sad to stvarno i mislim i živim za to. Dogodilo se spontano, nakon što sam ispao iz kombinacija, rekao sam sebi da nešto moram promijeniti i shvatio sam da to neće nitko napraviti umjesto mene. Trener me doveo do ruba i ostavio me da sam odlučim, hoću li se mijenjati ili će me odbaciti. On me jako voli i drago mu je da me uspio probuditi. No ne želim se sada zadovoljavati trenutnim stanjem, siguran sam da ima još puno prostora za napredovanje u svim segmentima, i želim napraviti najviše koliko mogu.
Otkrio nam je Toma i još jedan detalj koji je promijenio u svom životu, a nakon koga je krenula njegova promjena nabolje.
- Počeo sam prije par mjeseci kuhati. Ranije sam znao skuhati jaja i hrenovke, a od nedavno intenzivno kuham, spremam piletinu, tjestenine... Uglavnom sam sam, ne da mi se uvijek odlaziti u restoran, pa bih ponekad uzeo gotovo jelo ili nešto slično. U sklopu te moje promjene razmišljanja o životu i nogometu shvatio sam da moram kvalitetno jesti kako bih mogao dobro trenirati, pa sam uzeo stvar u svoje ruke. I od kad sam počeo kuhati, vratio sam se u momčad, počeo igrati, uhvatio kontinuitet... Evo, i vama sam se javio na telefon tek nakon što sam obavio kupnju - kazao je Toma i otkrio što sprema:
- Spremam piletinu punjenu šunkom i sirom, u posebnom bijelom umaku. To je moj specijalitet, ni u restoranu nije tako dobro kao kad ga sam napravim. Recept mi je dao prijatelj Nikola koji mi je bio nedavno u posjeti i barem jednom tjedno ga kuham. Obožavam i tjesteninu 'bolognese', znam i pizzu napraviti, čak ni s razvlačenjem tijesta nemam problema.
Ni Bordeaux nema problema s trenutnom formom, šesti su na prvenstvenoj ljestvici, s pogledom na mjesto više koje bi trebalo osigurati Europu.
- Liga je strašno izjednačena, vidi se to i po ljestvici, čak deset klubova je u pet bodova razlike, tako da će biti napeto do samoga kraja prvenstva.
PSG je svijet za sebe, oni mogu dobiti bilo koga, a kad se izuzmu davljenici poput Toulousea, Amiensa, Nimesa... svi ostali mogu dobiti svakoga.
- Mrzim reći da je PSG svijet za sebe, ali rezultati to potvrđuju. Francuska liga je stvarno izvrsna, od uvjeta, igrača, klubova... Svaki tjedan igra se 'utakmica za prste polizati'. Iskreno, nisam je pratio dok sam bio u Hajduku, nisam imao formirano mišljenje, ali sad kad sam tu već drugu sezonu, mogu s pravom reći da je ovo top nivo.
Unatoč svemu što je prošao, Toma je i te kako zadovoljan onim što je do sada prikazao.
- Prva sezona je bila iznad očekivanja, a sada hvatam kontinuitet i u drugoj. Sazrio sam i shvatio da je zapravo sve na meni. Ako treniram dobro, igrat ću, ako ne, neću. Uopće nije upitna moja kvaliteta, samo ono što pokazujem na treninzima i utakmicama. U klubu imaju pošten odnos prema meni, ako sam dobar, igram. To je velika stvar, pogotovo što još uvijek nisam u zenitu, tek za tri - četiri godine igrat ću svoj najbolji nogomet, iako se već sad osjećam puno moćniji i u duelima, i s loptom...
Pitanje o reprezentaciji pozivu izbornika Dalića nameće se samo po sebi.
- Naravno da tome težim i da bih želio. Igram u ligi petice, igram dobro, i ako to zaslužim svojim igrama, ne vidim razloga da ne budem na širem popisu. Svjestan sam kvalitete igrača koji već igraju na mojim pozicijama u reprezentaciji, ali vrijeme je na mojoj strani.
Hajduk naravno prati...
- Bio sam malo skeptičan tijekom priprema, ali sad, nakon ove dvije prve utakmice, vidio sam da 'ubijaju' protivnike trkom i agresijom, i da im je drugo mjesto zagarantirano.
U Francuskoj mu nedostaju prijatelji, more...
- I majoneza..., ha, ha, ha... Volim je ali je ne smijem puno jesti, nije dobra za sportaše. Nedostaju mi prijatelji, u Splitu je Juranović, Jakoliš, brat mi je u Splitu, oni se često nađu, odu u kino ili se okupe u stanu, gledaju filmove i utakmice, pa mi šalju fotografije i zezaju me.
U centar Bordeauxa gotovo da i ne ide.
- Živim van grada, tu imam sve što mi treba, a u centar odem samo ako mi netko dođe u posjetu. Odem do oceana, ima 40-ak minuta do tamo, pa me šum valova podsjeti na Split.
Dobre igre nisu prošle nezapaženo ni kod navijača, sve češće ga prepoznaju po gradu, a i susjede su ga pozvale na večeru.
- U stanu do moga žive dvije kolegice, nogometašice Bordeauxa, pa su mene pozvale na večeru. Sad kad sam naučio kuhati moram i ja njih zvati, možda će i one proigrati ako probaju moj specijalitet, ha, ha, ha...