Malo je toga nakon pobjede nad Istrom trener Hajduka Mislav Karoglan mogao istaknuti kao dobro. Tri osvojena boda, dobra predstava i gol Filipa Krovinovića, dobar ulazak s klupe Leona Dajakua, dobra reakcija Dominika Prpića nakon ozljede Filipa Uremovića... i to je manje - više to. Opet je njegova momčad slabo ušla u utakmicu, potpuno bez energije, bez agresivnosti, nikako se nisu uspijevali othrvati pritisku Istre, povezati više od dva dodavanja i izaći u suparnikovu polovinu terena. Drugu utakmicu za redom navijači im pjevaju: "Ajmo bijeli, što ste stali, zašto ste nas od...ali", ali Livaja i društvo nikako da se probude. I što je najgore, konkretnog odgovora zbog čega se to događa - nema.
- Ne bih na ove tri zadnje utakmice gledao jednako. Recimo, u kupu je bilo dosta tijesno u prvom poluvremenu, ali nakon gola Hajduka sve se otvorilo. Istra je po meni jako dobra momčad, jako dobro su radili defenzivni blok, ponekad i s petoricom, pa i rombom u sredini. Hajduk je takva momčad treba im vremena da "odčepe" suparnika i krenu, ali kad na koncu sve zbrojimo, jedan ili dva udarca po golu su jako malo... Ali Istru treba zaboraviti i okrenuti se dalje, ne kaže se bez veze da u ponedjeljak nitko ne gleda što je bilo u subotu, nego što će biti iduće subote, u idućoj utakmici - kaže nekadašnji centarfor Hajduka Mate Bilić (43).
Objektivno, Istra je bila bolji suparnik u prvom dijelu i tek nakon što je Krovinović zabio, a gosti se silom prilika malo više otvorili, Hajduk je prodisao. Kazao je Karoglan kako su mu neki igrači energetski potrošeni jer ovo im je bila treća utakmica u sedam dana te kako jedva čeka reprezentativnu stanku da bi ih osvježio, uigrao i pripremio momčad za ključni dio sezone, za tri derbija s Dinamom, Rijekom i Osijekom koji se igraju od konca ovog do sredine sljedećeg mjeseca.
Da Hajduk ima jako puno problema, to je valjda vidljivo. Temelj momčadi je uzdrman, od pet igrača koji su bili programirani starteri u defenzivnom dijelu momčadi i koji su trebali iznijeti sezonu, Karoglan je praktično ostao bez svh pet? Idealna postava sa Sigurom na desnom, Melnjakom na lijevom beku, Uremovićem i Šarlijom na stoperima i Žaperom ispred njih je van stroja. Melnjak i Žaper do kraja sezone, Šarlija je bio ozlijeđen i vraća se, za Uremovića se tek čeka službena vijest, a Sigur je silom prilika prekomandiran u vezni red.
Kad se rezervnoj defenzivnoj postavi dodaju ozljede Kalinića i Livaje, koji igra u bolovima, te dječje bolesti prilagodbe Brekala i Kleinheislera, jasno je da situacija nije idealna. Od obojice se očekivao veći doprinos, pogotovo u okomitoj igri, prodorima i napadanju kaznenog prostora, ali za sada je taj segment gotovo u potpunosti izostao.
Kleinheisler uglavnom ulazi s klupe u završnicama utakmica i tek traži formu nakon duge pauze, a Brekalo uporno pokušava probijati sredinu, a ne bok, jednostavno nema tu naviku. Dajaku, koji ga je zamijenio, u prvoj je akciji napravio ono što Brekalo nije cijelo poluvrijeme: probio je stranu nakon čega je Krovinović zabio.
Kad se tome doda da Perišića neće biti barem još mjesec dana, bez obzira na njegovu veliku želju i uvrštenje u zapisnik kako bi bio podrška momčadi s klupe, jasno je da Karoglan vozi na rezervi i jedva čeka ulazak u boks.
No unatoč svim problemima i igri koja je daleko od šampionske, činjenica je da se Hajduk uoči finiša utrke drži rame uz rame sa suparnicima. Ne zaboravimo da je i Karoglan rekorder Hajduka među trenerima koji su imali najduže serije utakmica s jednim porazom, čak 28 od kad je sjeo na klupu, od toga 19 pobjeda i osam remija te poraz s početka proljetnog dijela sezone od Rijeke. Impresivan je to niz pozitivnih rezultata, ali njegovu pravu vrijednost znat ćemo tek 25. svibnja, nakon zadnjeg prvenstvenog kola.
Do stanke Karoglana čekaju još gostovanje kod Gorice i domaći ogled s Lokomotivom, dva susreta u kojima je imperativ osvajanje sva tri boda. Svako novo posrtanje vjerojatno bi značilo i zaostajanje u utrci za naslovom, iako, treba uzeti u obzir da ni konkurencija ne blista. Objektivno gledano, Dinamo ima najviše iskustva, ali i opterećenje od najmanje tri utakmice više za odigrati, Rijeka ima najefikasniju igru i najbolju atmosferu, a Hajduk najbolji raspored i vojsku navijača koja ih nosi.
- Ako želiš biti prvi, moraš pobjeđivati, pogotovo suparnike kao što su Gorica i Lokomotiva, bez obzira na umor, stanke, težinu suparnika, tri derbija koja slijede... Toga su svi svjesni. Vjerujem da Hajduk ima snagu za to, ali moraju to početi pokazivati na terenu, moraju razdoblja dobre igre produžiti. Vjerujem da će im biti lakše jer su i Gorica i Lokomotiva momčadi koje igraju, a ne stoje otraga u čvrstom bloku i čekaju - smatra Bilić.
Utrka će sigurno biti neizvjesna, a povijest nas uči kako bijeli baš nikad nisu promarširali HNL-om, svaki put su se navijači Hajduka morali tresti sve do samoga kraja, sve dok njihovi ljubimci u zadnjim kolima na Poljudu ne bi pobijedili Šibenik, Dubravu, Osijek i dva puta Varteks, koji je jednom pao i u zadnjem kolu u gostima... Nikad se u povijesti HNL-a Hajduk nije prošetao do naslova, pa očito neće ni ove godine, ako uopće dođu u priliku osvojiti ga.
Karoglanov mini cilj je dovući momčad bez novog kiksa do reprezentativne stanke, u kojoj bi se morali u potpunosti oporaviti Livaja, Kalinić i Šarlija, možda i Moufi koji je mjesec dana out zbog ozljede mišića. Do tada bi Kleinheisler i Brekalo trebali preboljeti dječje bolesti prilagodbe i dati pun doprinos, kao i Diallo koji je zbog reprezentativnih obaveza bio bez utakmice puna dva mjeseca. Pukštasa bi također valjalo nekako oživjeti jer je od početka proljeća van forme, uz napomenu kako on i dalje vuče problem s koljenom koji ga jako limitira...
- Hajduk ima sreću što je dupliran na svim pozicijama, pogotovo na krilnima, Brekalo, Dajaku, Sahiti, Kleinheisler... Jasno je da nema mjesta za sve i da se svaka minuta mora iskoristiti. Očekivano je da Brekalo i Kleinheisler malo pate na početku, Brekalo nije bio u punoj minutaži, Kleinheisler nije uopće igrao..., došli su na novi sustav i navike i treba im vremena. Obojica su neupitna kvaliteta, kad oni proigraju, to će biti i velika snaga Hajduka. Treba uzeti u obzir i da se suparnici brane u duplom bloku upravo da bi spriječili tu okomitost. Svaki igrač mora biti svjestan trenutka u kojem igra, kao i svoje uloge, pa makar ona bila i minimalna, s klupe. Neka im bude primjer mali Prpić, koji je strpljivo čekao svoju priliku, i kad je dočekao odigrao je odličnu utakmicu i potvrdio da se na njega može računati.
Vidjet ćemo i kako će se razvijati situacija s Perišićem. Liječnici za takve ozljede sugeriraju minimalno šest mjeseci oporavka i rehabilitacije nakon operacije, navijači sanjaju njegov "Uskrs" za uskršnji derbi s Dinamom, a konačnu odluku će ipak donijeti on sam.
- Ivan je svjestan da ne smije žuriti jer bi to bio veliki rizik. Svi koji ga poznajemo znamo koliko je izražena njegova radna etika i želja za nogometom, a po meni je on veliki dobitak za Hajduk, on klubu samim potpisom daje dimenziju više, a suigračima dodatnu energiju, bez obzira s tribine ili s klupe. On i Brekalo su po meni "bingo" za ovu momčad - zaključio je Bilić.