Tuga i tišina zavladale su u petak zadarskom kazališnom kućom dok su se prijatelji, suigrači, znanci, spotski djelatnici i obitelj opraštali od Hrvoja Ćustića, nogometaša NK Zadra. Dugo u redu stajali su svi koji su se s Hrvojem htjeli pozdraviti upisom u knjigu žalosti, a svi su zanijemili kad je došla shrvana Hrvojeva obitelj. Čuli su se samo tihi izrazi bolne sućuti. Svoju zadnju utakmicu Hrvoje je odigrao u subotu protiv Ciblije, istog kluba protiv kojega je zaigrao prvu seniorsku utakmicu 3. studenog 2001. godine. Njegovi suigrači došli su u dresovima NK Zadra, a po posljednji pozdrav došli su Aljoša Asanović,Ivan Brleković i Zorislav Srebrić iz HNS-a i Igor Štimac, predsjednik Udruge klubova prve nogometne lige.
- Neizrecivo je teško i bolno živjeti nakon što je Hrvoje izgubio jedinu važnu utakmicu, onu životnu. Teško je prihvatiti smrt nogometaša velikog sportskog srca i to na nogometnom stadionu dok je branio boje svojeg kluba i svojeg grada - kazao je Branko Katić, predsjenik NK Zadra.
Igor Štimac dodao je da je bila čast imati Hrvoja među sobom, gledati ga na nogometnom terenu i provoditi trenutke s njim. Prije tri godine želio ga je dovesti u Hajduk, a izgubili su ga, dodao je, u čekanju na novi nogometni stadion u Zadru.
- Nisi otišao od nas, tu si među nama, vesel, nasmijan, odlučan, snažan. Imati te bila je privilegija, makar ovako kratko, nemilosrdno prekinuto. Trenutno ne možemo zamisliti da ćemo opet igrati nogomet, ali doći će dan kad će srce licu dozvoliti smješak - tješio je Jakov Surać, kapetan momčadi, i sebe i ekipu.
- Dragi moj Čusta, neka ti je laka zemlja - dodao je, a cijela se dvorana uz plač i pljesak digla na noge. Hrvojev otac Svetko neutješno je jecao. Prekrižio se i kazao "vidimo se, sine". Telegrame sućuti obitelji i nogometnoj zajednici poslali su zadarski nadbiskup Prenđa i predsjednik UEFE Michael Platini rekavši da su šokirani jer sport ne bi trebao biti razlog za kraj života, te je izrazio sućut u ime europskog nogometnog pokreta. Na stadionu na zadarskim Stanovima, na mjestu gdje je Ćustić zadobio tešku ozlijedu glave udarivši glavom u betonsku ogradu položeno je cvijeće i zapaljene su svijeće. Predstavnici Tornada ostavili su navijački šal.
Hrvoje Ćustić igrao je za reprezentaciju deset puta, nosio je broj sedam, a u NK Zadru 24. Prvi pogodak postigao je 13. travnja 2002., a godine 2005. prihvatio je odlazak u NK Zagreb, pa Međimurje. Lani se vratio u Zadar kao iznimno pojačanje.

TKO JE KRIV?
Kad vidim ovo na licu mjesta, kao da je grom udario iz vedra neba! Prema rigoroznim standardima crta mora od zida biti udaljena dva metra, a tu je nešto manje od četiri metra. Ne znam tko bi trebao snositi odgovornost. To je nesretan slučaj koji se racionalno ne može objasniti, božja volja. Ljudi koji su utakmicu gledali u subotu kažu da je bila kiša, sklizak teren i početak utakmice, četvrta minuta. Mi nogometaši znamo da je teže prilagodit se takvim uvjetima, treba vremena. Dragi Hrvoje u silnoj želji da napravi dobar potez možda je precijenio svoje mogućnosti, a cijena toga bila je tragedija.
U životu se događaju tragedije za koje nitko nije kriv, kao što su udar groma ili kad na Ilici u Zagrebu nekome padne crijep na glavu. To su nepredvidljive situacije koje život nosi - rekao je Ivan Brleković.