Na pitanje novinara L'Equipea ima li ikakvih pritužbi na Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj čovjek koji je Francuze odveo do svjetskoga, europskog i zlata na Olimpijskim igrama iskreno je odgovorio:
- Baš nikakvih. Mislim da je ovo Svjetsko prvenstvo bilo veličanstveno. Organizirano je dobro i svi smo imali vrhunske uvjete. Napokon sam doživio nastupiti na jednom velikom natjecanju napravljenom radi rukometaša, a ne radi zarade, kao što je bio slučaj s većinom prošlih. Igrači su tretirani svugdje s poštovanjem, dvorane su senzacionalne, a publika je bila na svim utakmicama. Čak i kad smo igrali protiv Hrvata i njihovih navijača, uživali smo u pravom festivalu rukometa, u strastvenom navijanju. Atmosfera je doista bila jedinstvena, uvjeti za rad također. Bio je to sjajan SP, zato mi je posebno drago da smo pobijedili mi - rekao je Onesta.
O strategiji pri građenju pobjede protiv Hrvata otkrio je.
- Do u tančine smo isplanirali kako igrati finale s Hrvatskom. Znali smo, ako bismo krenuli silovito odmah od početka i poveli s više golova razlike, da bi to mogla za nas zapravo biti zamka. Da smo se doveli u takvu situaciju, moguće da bismo samo polučili kontraučinak: motivirali bismo protivnika i publiku, rano zapali u euforiju, a ako bi se oni trznuli, izgubili bismo kontrolu utakmice i pali. Da izbjegnemo takav scenariji, držali smo se dogovora da moramo biti u egalu, eventualno na golu zaostatka, ne dozvoliti Hrvatima da se odlijepe, umrtviti ih. I onda ih žestoko napasti, pritisnuti u posljednjih 15 minuta utakmice. Znali smo da će ispasti dobro uspije li nam to. Uspjelo je. Za kraj je Onesta minorizirao vlastite zasluge u potpunosti ih pripisavši igračima.
- Ne bismo mi s klupe mogli ništa da nema igrača, njihova ekstremnog talenta. Mi ne možemo biti veći od njih. Možemo biti sretni da smo mogli pomoći razviti njihov talent do krajnjih granica. Uz taj talent i njihovo dobro reagiranje na parketu, mi samo možemo usmjeriti igru, organizirati je. Ponosan sam što imam igrače takvog talenta.
I za kraj...
- Kao trener uvijek sam imao jedan neuobičajeni cilj: stvoriti momčad koja mene, trenera, ne treba! Učiniti igrače neovisnima, samostalnima, sposobnima, samodostatnima... Drago mi je da sam u tome uspio jer ova Francuska može danas igrati bez mene.