Eh, dokad god bude rukometa, a bit će ga još dugo, dugo, Hrvati neće zaboraviti Thierryja Omeyera, Nikole Karabatića, Didiera Dinarta... Toliko su nam medalja učinili srebrnim, brončanim ili drvenim svojim obranama, golovima, udarcima da neće, nažalost, u zaborav nikada. Rukometašice? Teško da će baš tako brzo iz misli maknuti imena Amandine Leynaud, Cleopatre Darleux, Grace Zaadi, Beatrice Edwige... Ako eventualno niste povezali, baš kao da smo gledali Omeyera, Karabatića i Dinarta. Da ne uspoređujemo sve ostale.
POGLEDAJTE VIDEO: Modrić čestitao rukometašicama
Francuski rukomet još će jednom preko hrvatskog u borbu za zlato. Ali, s jednom bitnom razlikom. Za ovaj hrvatski rukomet - ženski - u Danskoj nitko nije ni dalekozorom vidio da će biti.
Stoga, iako drugi put nakon utakmice na njihovim licima nismo gledali osmijehe, pobjednički ples, erupciju radosti, kojih nije bilo ni protiv Norveške, ove će cure već tamo negdje u autobusu, zašto ne i uz koju pjesmu za vraćanje raspoloženja, shvatiti da će njihovo zlato biti bronca.
Ako već nije bilo polufinale... Želimo li prihvatiti realnost. .
Da, kapetanica Keti Ježić jasno i glasno rekla je da želi samo zlato, ništa drugo. Jer, možda i znate to, u subotu joj je rođendan. Ali, koliko sve ovo u danskoj zbilji dosad izgledalo bajkovito pa i iznad toga, realnost je realnost. Nekad više, nekad manje surova. Kad je netko bolji, koliko mu god izvan terena ne priznavali isto, koliko god srca ostavili na terenu, a ovo hrvatsko u Danskoj je nadoknađivalo sve drugo, onda je tu realnost malo lakše prihvatiti. Jer, rang Francuske ili Norveške još nismo.
Deset minuta. Eto, toliko je danas potrajala nada da možemo protiv Francuske, aktualnih europskih prvakinja, reprezentacije u čijoj ligi, pazite, igra 14 igračica u među polufinalistima. Treba li još što dodati? Imaju četiri igračice u europskom prvaku Gyoru, rukometnom Real Madridu, jednu u europskom viceprvaku Rostovu, dvije u četvrtoj ekipi Europe Metzu...
Onda kada su danske sutkinje isključile Anu Debelić, a taj je prekršaj bio najviše za žuti karton, onda kada nisu svirale prekršaj na Ćamili Mičijević, tada nam više nije bilo pomoći. Samo smo gledali kako jure u kontru, kao u beskrajnom danu. Da, ukočile su se naše cure, promašivale ono što su dosad pogađale, krale su im lopte Francuskinje kao nitko dosad u Danskoj, ali zar im itko može išta prigovoriti? Ni najmanje. Pa, hej, one su prvi put u životu igrale ovakvu utakmicu. Francuskinjama su takve kao dobar dan. Ma koliko god osmijeh naših cura bio cjepivo za nervozu, eto, nije baš svaki put i u svakoj prilici učinkovito.
Hrvatski ženski rukomet, rekla je Tea Pijević nakon Njemačke, konačno je živ. Ne, neće opet umirati nakon ovog poraza. Neće ni ako se u nedjelju ne okite broncom. Pa ne može nam baš dovijeka ni taj hladni Herning donositi nesreću.
Europsko prvenstvo, polufinale:
Francuska - Hrvatska 30-19 (15-5)
Francuska: Leynaud (3 obrane), Darleux (8 obrana); Nocandy 2, Coatanea, Valentini 2, Zaadi 4, Kouyate 1, Niakate 4, Dembele Pavlović 3, Sercien Ugolin 2, Flippes 2, Kanor, Edwige, Foppa 2, Nze Minko 4, Lacrabere 4
Hrvatska: Bešen, Pijević (7 obrana); P. Posavec, Krsnik 2, S. Posavec, Mičijević 2, Milosavljević 2, L. Kalaus 1, D. Kalaus, Ježić 3, Japundža, Šimara 2, Debelić 2, Mamić, Vidak 1, Blažević 3
Sedmerci: Francuska 3/5, Hrvatska 3/3
Isključenja: Francuska 2 minute, Hrvatska 4 minute