Imao sam 20 godina te 1982. To je bila moja prva sezona u Ciboni, i upravo je ona okončana prvom trostrukom krunom u povijesti. Osvojili smo prvenstvo Jugoslavije i Kup te u finalu Kupa pobjednika kupova pobijedili moćni madridski Real 96-95.
Ako ću biti iskren i objektivan, tijekom sezone sam bio zamjena pokojnom Kreši Ćosiću ili Mihovilu Nakiću i pripremao se na buduću ulogu nositelja. U tom finalu ušao sam na samom kraju, u produžetku, kad je netko napravio pet faulova, i nije mi padalo ni na kraj pameti pogledati prema košu Reala. Sjećam se da je Aco Petrović na Krešin asist pogodio šut za produžetak i da sam kraj tekme dočekao u zagrljaju Adnana Bečića, koji mi je, svojom tipičnom ironijom, rekao: ‘Ti i ja smo posebno zaslužni za ovaj naslov...’.
- Uvalio me Krešo... Očekivao sam da će on ili Andro, koji je igrao sjajnu utakmicu, sve riješiti. Kad sam dobio povratnu loptu, nisam imao drugog izbora osim šuta. Nasreću, ušla je, piše se pobjeda protiv velikog Reala s Delibašićem i Dalipagićem, a nastavak priče je povijest - kaže Aco.
Ne volim iznenađenja, živimo u vremenu i na prostoru u kojima iznenađenja mogu biti samo neugodna. Utoliko je neko neočekivano iznenađenje s pozitivnim predznakom izuzetno dobrodošlo, ma kako malo i marginalno bilo. Eto, obilježavanje 30 godina od Cibonina osvajanja Kupa pobjednika kupova u briselskoj utakmici protiv Reala, koje bi se trebalo zbiti uoči tekme Cibone i Anadolu Efesa, otvaranja košarkaške sezone u Zagrebu, uz okupljanje ondašnjih igrača koji mogu i žele doći, malo mi diže moral.
Još kad bi se nešto dijelilo... Politički je nekorektno očekivati gotovinu, ali ni zlatnik od 15 g s likom Franje Josipa, gradonačelnika, premijera ili barem ministra sporta - ne bi bio za podcjenjivanje.
Iznenadio sam se što se netko sjetio tog finala - nekako sam s vremenom i ja prihvatio javnu percepciju i predanje po kojem je povijest europske Cibone startala Draženovim dolaskom. Drago mi je što je razdoblje kolektivne amnezije završilo, makar i privremeno.
Ciboni ručak, a Realu samo oskudni bifteci
Hotelsko osoblje bilo je naklonjeno Ciboni. “Vukovi” su na dan utakmice dobili pravi ručak, a Madriđani su u sobama dobili samo jako male bifteke.
‘Vukovi’ su u polufinalu nadoknadili -16 iz prve utakmice protiv Stroitelja
U skupini s Crystal Palaceom, bolonjskim Sinudyneom i Hapoelom, Cibona je bila prva. U polufinalu je nadoknadila -16 s gostovanja kod kijevskog Stroitelja.
Cibona: (1) Rajko Gospodnetić, (2) trener Mirko Novosel, (3) pomoćni trener Željko Pavličević, (4) Mladen Cetinja, (5) Zoran Čutura, (6) Damir Pavličević, (7) Krešo Ćosić, (8) Mihovil Nakić, (9) Srđan Savović, (10) Tomislav Bevanda, (11) Sven Ušić, (12) Adnan Bečić, (13) Andro Knego, (14) Aco Petrović.
Andro Knego razbio je trofej
Porculanski trofej za osvajanje Kupa pobjednika kupova u Ciboninu svlačionicu došao je s polomljenim poklopcem.
- Nisam pazio. Nitko me nije upozorio da je pehar sastavljen od dva dijela. Pehar sam dignuo visoko, a ‘kapica’ je trensula na parket - rekao je Knego.
Cibonina petorka
A. Petrović, Pavličević, Nakić, Ćosić, Knego