Navijači, ostavite igračima barem kopačke, molio je službeni spiker. Tisuće navijača preskočilo je ogradu i uletjelo u teren. Nije pomoglo. Dresovi, štucne, gaćice, pa i kopačke... Sve je otišlo navijačima. Titula je u Rijeci.


- Ma, idemo slaviti, vidjet ćemo tko će završiti na Hitnoj, netko sigurno hoće - rekao je Filip Bradarić, koji je svlačionicu napustio u kratkim gaćicama, gol do pasa, s pivom u rukama.

Zalijevao je suigrače, pjevao, skakao...

A onda je izašao Dario Župarić. I on gol do pasa. S pivom. Bradarić ga je odmah zagrlio.

- Župa, ajmo za našeg brata Mitrovića, koji je u Bešiktašu. Mitre, Mitre... - pjevali su Bradarić i Župarić, kad je netko dobacio:

Slavlje i na Maksimiru

- Tko zna biste li bili prvaci da je on ostao?

- Tko? Mi? Tad bismo bili prvaci pet kola prije kraja. Ali, neka, titulu slavimo na Maksimiru, a tamo je najslađe - rekao je Bradarić.

Svi igrači zajedno su napustili svlačionicu s crnim majicama na kojima se kočoperio natpis ‘Rijeka iznad svih’.

Svi promuklog glasa, prolazili su kroz vrata koja je otvarao - sin trenera Matjaža Keka.

Odjeven u bijelu košulju, sramežljivo je stajao s druge strane staklenih vratiju. Jedini koji je izašao bez piva bio je Franko Andrijašević.

- Nisam htio da me mala vidi s pivom, ha, ha... Ma, nisam neki ljubitelj piva, ako treba, radije ću proslaviti sa žesticom - rekao je Franko.

Franko na ramenima

I to je bilo posljednje što je netko od igrača rekao.

- Franko, ajmo slaviti - pozvali su ga suigrači.

I otišli su. U povijesnu riječku večer. Noć koju su generacije čekale od 1946. A Franko? Najboljeg igrača i strijelca Rijeke navijači su podignuli na ramena i ponosno nosili po Rujevici.