Vulićeva ponuda da Damjanovića povede u ruski klub Luč i dalje stoji. Iz Hajduka nema reakcije, ali je Dario sve skloniji odlasku.
- Sve mi se skupilo, još od neodlaska na pripreme, pa ozljeda, loših rezultata, smjena, priča koje kruže oko nas... - prisjetio se Dario.
- Meni je Hajduk sve. Bio sam anonimac, a sad imam nogometno ime i prezime. Nažalost, atmosfera u klubu je daleko od savršene. Dok su tu bili Pralija, Đolonga, Miladin, Neretljak... znalo se koga se sluša. Toga više nema, ali ima klanova, u dvije-tri grupice izlazimo na trening... - pojašnjava Dario i kaže kako ni prije dvije sezone, kad se Hajduk borio za Ligu za prvaka, nije bila lošija atmosfera.
- Glava govori da je vrijeme za rastanak, ali srce ne da. Još se nadam da će kriza proći. Glupo se rastati u ovakvoj situaciji - zaključuje Dario, uvjeren kako Hajduk iz krize moraju izvući domaći igrači.
- Ima nas nekoliko igrača ‘sa strane’, kojima Hajduk znači puno više. Da sam ja kojim slučajem Splićanin, bilo bi me sram izaći pred sugrađane ako na svakom treningu nisam uzorao teren. U Hajduku puno igrača kuka, a nisu ni svjesni koliko im je dobro.