"Da nije Zlatka Dalića, veziste 'rođenih', neugodno bi bilo vraćati Veležov film 300 dana unazad. U sezoni protkanoj porazima i strepnjom, on je bio jedina svijetla točka. Potvrđuju to i brojke, koje rijetko lažu. U 25 nastupa skupio je od 28-orice igrača, koji su nosili crveni dres, daleko najbolji prosjek ocjena naših izvjestitelja", pisale su novine 1989. o tada 23-godišnjem veznom igraču Veleža u članku s naslovom "Jedina svijetla točka".
Pred novim hrvatskim izbornikom težak je zadatak. Mora pronaći svijetlu točku u hrvatskom nogometu, a za navijače je odavno nema.
- Bio je odličan, graditelj igre, dobra udarca, omiljen među navijačima - opisuju nam tadašnji navijači Veleža Dalića i upućuju nas na kroničara ovoga kluba Enesa Vukotića.
- Zlatko je u Velež došao u srpnju 1989. godine i igrao je do studenog 1990. U tih sezonu i pol odigrao je 49 prvenstvenih utakmica, a postigao je tri gola. Došao je iz Hajduka, a prije su igrači iz Livna išli u Hajduk. Prvi je bio Mladen Matijanić - kazao nam je Vukotić, koji je mirovinu dočekao u Veležu.
- Daj novine - govorilo se jutros u Livnu pri ulasku u kafić umjesto pozdrava.
Naravno, svi novine žele zbog njihova sugrađanina Dalića.
- Nema ih. Dan neovisnosti je u Hrvatskoj - ponavljaju već pomalo iznervirani konobari i nude novine iz Bosne i Hercegovine uz objašnjenje kako "u njima nema Dalića".
Zlatko Dalić u svom je rodnom gradu u drugi plan potisnuo priče o iseljavanju i druge svakidašnje jadikovke.
- Nazvao ga je jedino Robert Markulin i pitao je li zainteresiran. To je bio jedini kontakt iako su mediji nagađali s njegovim imenom. Bio je u Splitu zbog utakmica Varaždina protiv Dugopolja i Hajduka II, a tek se vratio iz Emirata gdje je opet dogovarao preuzimanje jednog kluba i planirao je doći do Livna. Oko 11:30 nazvao me i rekao da ide u Zagreb, da ga je zvao Šuker i da preuzima reprezentaciju - prenosi nam Miran Dalić, Zlatkov brat.
- Ovo nije prilika, nego neprilika - prenosi nam Miran riječi Ćire Blaževića, ali kao i njegov mlađi brat odmah dodaje kako se Hrvatska ne odbija.
Miran je deset godina stariji od brata Zlatka, bio je trener u livanjskom Troglavu, a prvi je trener u BiH koji je dobio Uefinu A-licenciju. S mlađim bratom često se čuje, a nogomet je uvijek tema.
- Konzultiramo se i analiziramo kad se čujemo, ali on je predan poslu, jak i siguran u svoje znanje pa ne sumnjam kako će uspjeti. Siguran sam da zna maknuti sve negativnosti od igrača. Može ih dovesti na potrebnu fizičku i psihičku razinu, ali ostaje upitnik na sve to zbog kratkoće vremena - kazao nam je Miran koji čak i ne gleda neke važne bratove utakmice jer ih teško proživljava uz TV, ali nam je prenio i očekivanja od ove, još jedne sudbonosne utakmice.
- Očekujem šahovsko taktiziranje. I jednima i drugima igra samo pobjeda. Bit će u početku kao u boksu, samo ispitivanje snaga, a onda će igrači kroz utakmicu osjetiti što se može napraviti. Hrvatska je puno kvalitetnija, ali u takvoj igri ne smije se izgubiti lopta u zoni šuta. Ne smije se napraviti nijedna neforsirana pogreška, ali opet jedna zalutala lopta sve može promijeniti - nabraja Miran Dalić i ograđuje se kako je to samo njegovo mišljenje.
Cijelo Livno strepit će uz svoga sugrađanina. To je sigurno, a Zlatko Dalić već je drugi izbornik iz Livna, nakon Nike Kovača, a i Davor Šuker je Livnjak.
Livno nije jedina poveznica Dalića i bivših izbornika, ima ih još. S bivšim izbornikom BiH Mehom Kodrom igrao je u Veležu, s bivšim izbornikom Hrvatske Igorom Štimcem poslan je iz Hajduka na posudbu u Cibaliju, a bivši izbornik i Hrvatske i BiH Ćiro Blažević Dalića je uzeo za svoga pomoćnika u Varteksu, što mu je bio prvi trenerski posao.
Braća Kovač, Niko Čeko, Mladen Matijanić i Davor Šuker neki su od nogometaša iz Livna. Osim njih, u Livnu koje je talentirano za sport izdvajaju i druge sportaše poput bacača kugle Filipa Mihaljevića, bivšeg rukometaša Zvonimira Bilića...