Te 2003. godine Ćiro Blažević bio je trener Dinama, a novi na hrvatskom reprezentativnom popisu u eri Otta Barića bio je Dado Pršo, tad napadač Monaca, kojeg je trenirao Didier Dechamps, današnji francuski izbornik.
- Vidim da bi za reprezentaciju trebao zaigrati taj novi igrač. Je l' se Pršo zove, je li tako? Kakav je on - raspitivao se Ćiro.
Bilo je to vrijeme u kojem su novinari mogli ući u klupski kafić na Maksimiru. Kako bi odagnao nedoumice, Ćiro je krenuo zvati Deschampsa. Tražio je broj u mobitelu, nije ga pronašao, pa je rekao tajnici da mu u uredu pronađe njegov broj.
- U gornjoj ladici imaš notes s telefonskim brojevima. Ima jedan francuski trener, zove se Dešamp. Piše se D-e-s-c-m-h... Ma Dešamp! - rekao je Ćiro, s kojim je uvijek bilo zabavno. Novinari su, kažu svjedoci, željeli i otići, ali "trener svih trenera" nije dao. Tajnica nije pronašla broj, ali nazvala je Monaco i objasnila kako Ćiro Blažević treba Didiera Deschampsa.
Nestrpljenje je raslo, čekao se poziv. "Ne idete vi nikamo, sad će Deschamps nazvati", govorio je novinarima. Gledao je u mobitel, koji je nakon nekoliko minuta zazvonio. Ćiro je podignuo pogled i izustio:
- Ima puno brojeva, možda je Deschamps - rekao je i javio se na poziv.
- Halo - gotovo je bojažljivo rekao pa maknuo mobitel s uha i slavodobitno nastavio:
- Oooo, Didiiii, mon amiiii! Quel plaisir (Didi, prijatelju moj. Kakvo zadovoljstvo).
Ćiro je bio sretan, ali nije tu bio kraj. Usred razgovora spustio je nakratko slušalicu.
- Znate li što mi je rekao? Kaže: 'Šefe, ja sam ustao kad sam čuo vaš glas' - rekao je tad Ćiro.
Nažalost, preminuo je prije dvije godine, nakon teške bolesti.