Snimam prvo poluvrijeme do neke 25.-26. minute, onda žurim u svlačionicu kako bih pripremio snimku najvažnijih detalja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Dok se igrači osvježe, i dok im izbornik kaže par rečenica, sve je već spremno da u miru mogu pogledati gdje smo griješili – otkrio nam je snimatelj i video analitičar hrvatske rukometne reprezentacije Slovenac Zoran Čulk.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zoran Čulk nije u rukometu nepoznato ime, punih 20 godina igrao je u Sloveniji, a kako je paralelno imao i firmu za video snimanja, odlučio je nakon karijere spojiti hobi i posao, i postao video analitičar.
S hrvatskom rukometnom reprezentacijom surađuje još od 2008. godine.
- Živim u Sloveniji, ali kad su pripreme za europska, svjetska prvenstva i olimpijske igre, onda sam tu, na raspolaganju izborniku. Snimaju se svi treninzi i utakmice, a pratimo i što rade protivnici, kako bi bili spremni za svaku utakmicu – kratko opisuje posao koji je nekad bio puno ležerniji i lakši.
Danas je tehnologija toliko napredovala da se sve informacije mogu imati praktično u realnom vremenu.
- Da vam bude jasnije, recimo za skautiranje reprezentacije Srbije, koja je naš prvi protivnik na Euru, imali smo snimke njihovih utakmica 20 minuta nakon što su završile. Odmah sam ih ubacio u program, 'izvadio' napade i obrane, te posebno šutove za golmane, kako bi izbornik imao sve na uvid – kaže Čulk, koji je otišao i korak dalje, napravio je nešto što nikad ranije u rukometu nitko nije napravio:
- Mislim da smo mi prvi počeli snimati i prikazivati detalje utakmice na poluvremenu u svlačionici. Isprva ni sami nismo znali kako to napraviti, jer smo bili pioniri kad je rukomet u pitanju, ali sada to već radimo rutinski, jer smo kupili sve programe i tehniku iz Amerike. Nakon 25 minuta snimanja prvog poluvremena, spustim se u svlačionicu, i dok igrači i izbornik stignu, sve je spremno za analizu. To je veliki napredak, igrači sada na TV-u vide precizno sve detalje koji nisu bili dobri, i spremni su za drugo poluvrijeme.
Otkrio je i kako ga je izbornik pridobio za nastavak suradnje.
- Lino nas je sve pozvao i rekao nam: ''Tko hoće zlato, ostaje s nama, tko misli da ne možemo do zlata, ne mora dolaziti na okupljanje''. Imam sedam medalja, europsko zlato još nemam, i dileme za mene nije bilo. Neki kažu da je raditi s Linom komplicirano i teško jer je zahtjevan, drugi misle da je to privilegija jer se od njega može puno naučiti, ali ja mislim da je to prije svega jedna velika čast. Meni kao Slovencu je iznimna čast biti u reprezentaciji Hrvatske, jer to se ničim ne može kupiti, to ti Bog da ili ne. A meni je dao.
Simpatični Čulk nije se dao smesti ni na naš pokušaj provokacije oko pitanja spora dviju država oko Piranskog zaljeva.
- Stalno me zezaju igrači, pitaju me čiji je, a ja im kažem 'naš'. Sad, kako sam i ja dio hrvatske reprezentacije, nek se misle, ha, ha... Najbolje bi bilo da ostane otvoren za sve. Ja sam vam inače jako vezan za Hrvatsku, ne samo preko rukometa. Dva mjeseca ljeti živim u Staroj Novalji, i tu planiram provesti starost, a prije 15 godina sam otkrio da moj otac ima još dvoje djece, saznao sam da u Zagrebu imam sestru i brata Hrvate, tako da mi je i to dodatna poveznica – zaključio je Čulk.