Sulejman Veličanstveni. Tako su tepali prije 10 godina Sulejmanu Krpiću (29), već pomalo zaboravljenom bh. napadaču. Igrač iz Brčkog tih je dana počeo trenirati u Dinamu pod paskom Krune Jurčića, potpisao je ugovor na deset godina i čelnici zagrebačkog kluba od njega su imali velika očekivanja.
Kao i mnogi prije i poslije njega, nikad nije zaigrao za prvu momčad. Bio je u švedskom AIK-u, južnokorejskom Suwonu, dobro je u domovini igrao za Željezničar, a sad je potpisao za rumunjsku Astru.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje nogometaša Dinama
Ajde, nije loše. Moglo je biti i gore. Naime, Krpić je prije tri godine osuđen na četiri mjeseca zatvora jer je "30. kolovoza 2015. godine u 4.00 sati, bez ikakvog razloga za genitalije uhvatio N.T, koji se nalazio u društvu E.N. Kad je E.N. pokušao zaštititi N.T., Krpić ga je šakama udarao šakama u glavu i tijelo."
Potaknuo nas je ovaj Krpićev transfer da provjerimo gdje su i što rade još neki bivši dinamovci.
Navijači "modrih" još se sjećaju njemačkog golmana Georga Kocha (48). Znao je poskidati sve, ali je znao i primiti pacerski gol. Sjećamo se još onog s gotovo 40 metara protiv Hazara. Nakon te utakmice čak se počelo "šuškati" da Nijemac ima problema s vidom.
Koch je za Dinamo skupio 44 nastupa pa se nakon toga okušao u bečkom Rapidu. Bila je to po njegovu karijeru kobna odluka. U derbiju s gradskim rivalom Austrijom, eksplodirala mu je petarda pokraj desnog uha.
- Još mi pišti u uhu i osjećam pritisak. Na pregledu kod liječnika ustanovljeno je da imam problema s ravnotežom i da se naginjem na desnu stranu - rekao je tad Koch za Bild.
Nažalost, s ozbiljnim nogometom bilo je gotovo. Do 2009. branio je za niželigaša Herford pa se okrenuo trenerskom poslu. Trenutačno je bez kluba, a zadnji angažman imao je kao trener golmana u Fortuni iz Kölna.
'Želim se vratiti u Dinamo'
U lijepom sjećanju navijačima Dinama ostao je i branič Leandro Cufré (42). Za Dinamo je u svim natjecanjima odigrao 77 utakmica, stigao je kao veliko pojačanje, kao bivši nogometaš Rome i nekoć jedan od najboljih obrambenih igrača Serie A.
Igračku karijeru završio je prije pet godina u meksičkom Atlasu. Već godinu dana kasnije imao je prvi trenerski angažman. Bio je pomoćni trener u Cruz Azulu, a dvije godine kasnije istu je ulogu obnašao u Santos Laguni.
Prošle godine sjeo je na klupu Atlasa, vodio ih u 33 utakmice i prosječno osvajao 1,24 boda po utakmici, ali to čelnicima spomenutog meksičkog kluba nije bilo dovoljno pa je ostao bez posla.
- Meni je san vratiti se u Dinamo i postati trener. Taj klub mi je u srcu - kazao je Cufré prije nekoliko mjeseci.
A sjećate li se Bakaryja Sarea (30)? Taj je došao kao veliko pojačanje iz Cluja, prošao je i Anderlechtovu školu nogometa, a u Dinamu je nastupio u samo 14 utakmica. U Dinamo je došao kao Bjelokošćanin, a nakon odlaska iz kluba promijenio je državljanstvo i zaigrao za Burkinu Faso. Skupio je sedam nastupa za tu afričku državu.
Sare je nakon Dinama otišao u Al-Ain pa se na ozbiljniju nogometnu razinu pokušao vratiti u Vitoriji Guimaraes, ali nije išlo. Zadnji angažman imao je prije dvije godine u Belenensesu. Nitko ga neće i čini se da je njegovoj karijeri došao kraj.
Još je Sare i dobar kad se sjetimo Guillerma Suareza (37). Zagrepčani su ga argentinskom Tigreu platili milijun eura prije 12 godina. Bio je to u to vrijeme ogroman novac, a Suarez nije pokazao apsolutno ništa. Čak su ga poslali na kaljenje u Inter Zaprešić, ali ostao je bez gola u 11 HNL nastupa.
Suarezu je to bio jedini izlet u Europu. Potucao se kasnije po argentinskim i čileanskim klubovima, a Transfermarkt kaže da je sad u Club Rivadavia de Lincolnu. Upravo je u Lincolnu rođen.
Guillermo je u karijeri skupio 124 nastupa, a zabio je 11 golova iz 12 asistencija. Potpuni promašaj. Pogađate, jedini trofeji u karijeri su mu prvenstvo i kup s Dinamom.
Srca publike je, pak, osvojio rumunjski napadač Dumitru Mitu (45). Igrao je za Osijek, Rijeku i Dinamo, jedini je igrač u povijesti hrvatskog nogometa koji je Kup osvajao s tri različita kluba.
Mitu je danas daleko od nogometa. Živi u Rumunjskoj i razvozi papire, kurirski posao. Trebao je prošle sezone doći kod kuma Bore Ivkovića u niželigaški Metalac, odradio je čak par prijateljskih utakmica, zabio i neke golove, ali sve je neslavno propalo. Pričalo se da je zapelo na odšteti, da Mituu jedan rumunjski niželigaš nije želio dati papire bez određene cifre.
- Ma to su gluposti. Zahvalio sam se svom kumu, nadam se da se ne ljuti. Bilo mi je previše putovati 200-300 kilometara do Hrvatske i nazad. Subotom bi išao, nedjeljom bi se vraćao, a još moram i raditi. Previše je to za mene. Smatram da imam oko za prepoznati igrača, ali nemam baš vremena baviti se s tim - veli Mitu pa dodaje:
- Znao sam par puta nazvati Zdravka Mamića, preporučiti mu nekog igrača iz Rumunjske, ali nije mi baš vjerovao. Nudio sam mu kapetana mlade rumunjske reprezentacije, koji je tad imao 16 godina, ali Zdravko je otezao pa je mali završio u Juventusu. Kad sam mu to priopćio bio je ljut, čudio se... Nudio sam mu Dennisa Mana (21) iz Steuaue, ali nije želio izdvojiti milijune. Danas tog dečka svi traže...
A što ćemo s Miroslavom Slepičkom (39), sad već umirovljenim napadačem? Slepi je u Dinamo došao prije 11 godina iz praške Sparte, očarao je "modre" skaute u njihovim dvobojima u Europi i uprava Dinama morala je reagirati. Na račun Sparte sjelo je oko milijun i pol eura, ali Slepička nije opravdao očekivanja.
U tri sezone skupio je samo 27 nastupa, uglavnom se obračunavao s novinarima, a zabio je samo 11 golova. Poslan je potom na posudbu u Greuther pa je poklonjen Sparti, koja ga je brzo prebacila u drugu momčad. Bio je u Indiji, po češkim niželigašima pa je 2016. odlučio prekinuti karijeru.
Prebacio se u MMA pa odradio profesionalni debi protiv Tomasa Vrane. Slepi ga je nokautirao već u prvoj rundi u sklopu borilačke promocije GCF. Do danas mu je to ostala jedina borba jer se odlučio vratiti u nogomet.
Karijeru je ove godine završio u Pribramu pa je preuzeo mjesto pomoćnog trenera u B momčadi spomenutog kluba. Želi se isprofilirati kao trener.
Igrač Dinama formalno je prestao biti prije 12 godina, već je šest godina u sportskoj mirovini, ali svaki pravi navijač "modrih" još ga se sjeća. Još ne znate o kome pišemo? Ajmo ovako, protiv Hajduka je ušao s klupe pa nakon svega desetak sekundi dobio crveni karton zbog surovog i bezobraznog starta nad Ercegom. On je - Anderson Costa (36).
- Još mi je taj start u glavi, sjećam ga se kao da je jučer bio... Dečko (Erceg, op. a.) se dao u trk, pobjegao mi je, ušao sam oštro i dobio isključenje. Jesu li se suigrači i trener ljutili? Čak i nisu, znali su da sam mlad, da sam u novoj državi i da mi treba vremena da se aklimatiziram - pričao nam je Costa.
Bivši napadač Dinama danas je daleko od nogometnih travnjaka. Dres je zamijenio košuljom i kravatom.
- Uspješan sam biznismen. S ocem i bratom već nekoliko godina otkupljujem kuće i stanove, preuređujem ih i na tom ostvarujemo profit. Za 'fizikalije' je zadužen otac koji je građevinar. Živim lagodno u svom rodnom Rio de Janeiru, tu mi je sva uža i šira obitelj. Ipak, situacija oko korona virusa tu je dosta ozbiljna. Izgubio sam već dvije bliske osobe. Ma, užas... U Brazilu svakog dana premine oko tisuću osoba. Otkako se virus proširio ne izlazim iz kuće, u strogoj smo izolaciji - objašnjava Brazilac.
Jasno, ima i onih koji su nakon karijere ostali živjeti i raditi u Hrvatskoj. Patrice Kwedi (37) radio je u jednom trgovačkom lancu, Mathias Chago skaut je Lokomotive i zaslužan je za dovođenje mladog Nigerijca Ibrahima Aliyua (18), koji oduševljava u HNL-u i kojeg je htio Levante.
U Zagrebu je ostao živjeti i Etto (39), a sin Gabriel želi dogurati do "modrog" dresa.
- Spava s nogometnom loptom, obožava Neymara, stalno gleda isječke njegovih poteza i silno je nadaren za nogomet. Već sad je svojim potezima oduševio neke trenere koji su ga vidjeli na “haklu” u Brazilu.