Prije nekih dubljih analiza moram pohvaliti publiku koja je bila veličanstvena. Nije bilo incidenata, sve je bilo na razini. Moramo biti svjesni da je Dinamo igrački bolja momčad od Hajduka, u derbi je ušao poslije ulaska u Ligu prvaka, dok je oslabljenom Hajduku utakmica stigla poslije poraza u Osijeku.
Utakmica je bila korektna do same završnice kada je krenula nervoza. Svi kartoni suca Batinića bili su opravdani, a kada je suparnik bolji onda morate ostati dostojanstveni. Hajduk je bio agresivniji, Hajduk je bio motiviraniji, Hajduk je više želio ovu pobjedu.
Svaka čast Damiru Buriću, njegova momčad nije srljala, već bila mirna i nakon boljeg otvaranja Dinama, pa dočekala svoje prilike. Pametno su gradili svoju pobjedu, izdržali Dinamovu ofenzivu, ostvarili ravnotežu, pa stigli do velike pobjede. Mladi Ljubić bio je na visokoj razini, a Splićani u igračima poput njega, Čoline, Dolčeka ili Nejašmića imaju velik potencijal.
Kod Dinama se osjetila nervoza, oni ne gube puno utakmica, a na Poljudu im nije jednostavno igrati i da Hajduk zaigra s juniorima. To je jednostavno tako, to su drugačije utakmice. Pogotovo kada je Hajduk ovako motiviran, kada među njihovim igračima vlada takvo zajedništvo.
Hajduk je bio odličan u prekidima, imao vrlo dobre bokove, a jasno da je igra Dinama pala izlaskom Ademija. Dinamo odlaskom Šunjića nema više takvih razarača u sredini terena. Čestitam Hajduku na velikoj pobjedi, a Batinić je morao suditi penal za Hajduk, Jradi je prevario Stojanovića, a ovaj ga je udario po nogama.
Vjerujem da sada počinje Hajdukov niz, ova momčad ima perspektivu, bijeli sada mogu biti još bolji. U derbiju su igrali nošeni sjajnom publikom, a to je i put za dalje. Kažem, Dinamo je igrački bolja momčad, ali Hajduk je zasluženo slavio. A ovakve utakmice samo su dokaz kvalitete HNL-a, pa i toga kakvi talenti rastu u hrvatskom nogometu.