Javila se iz tada još suncem bogatog Zagreba.
- Klub mi je dao dva slobodna dana da se odmorim.
Iako su već prošlost, zaslužila ih je. Baš zaslužila. U odsustvu onih najiskusnijih Antonije Sandrić i Marije Režan Ivana Dojkić bila je lokomotiva hrvatskog ženskog košarkaškog vlaka (da, i on postoji) koji je na početku kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2021. prošlog mjeseca protutnjao Rigom (58-83) pa tri dana kasnije u Zaboku potvrdio tu senzacionalno uvjerljivu pobjedu dobivši i Njemačku (93-86).
U ta dva susreta ova mlada razigravačica, po potrebi i bek-šuterica, zabila je 54 koša. Rasporedila ih je ravnomjerno, po 27 u svakom.
- Jesam li zadovoljna? Pa uvijek težim boljem i perfektnijem, ali ne mogu sada biti baš toliko kritična i reći da nisam. Međutim, vidim prostor za napredak i mogu još bolje odigrati.
U završnici susreta s Njemačkom iscurilo joj je slobodno bacanje. Niste se valjda vodili onom da je "remi" najpošteniji?
- Malo je i umor odigrao svoje, htjela sam samo da što prije utakmica završi, a možda i da bude 27-27 pa nisam htjela zabiti, ha, ha. Sve se događa s razlogom, valjda je tako trebalo biti.
Problemi u Turskoj
Trebalo bi sada pobliže upoznati Ivanu. Internetska bespuća smještaju vas u Rijeku?
- Nisam ja uopće Riječanka, već Porečanka. Budući da u Poreču nema rodilišta, rodila sam se u Rijeci (na badnju večer, nap. a.), ali provela tamo tek nekoliko sati dok se nisam vratila kući.
Dovoljno da vas uzmu pod svoje...
- Ha, ha, da.
Dobro, idemo ozbiljno. Ivana, uskoro 22-godišnjakinja, Poreč je napustila još s 12 godina, brata je pod svoje uzela Cedevita, pa je cijela obitelj krenula put hrvatske metropole gdje je Ivana završila sportsku gimnaziju. S nepunih 16 godina debitirala je u Euroligi s Novim Zagrebom pa krenula u inozemnu avanturu u kojoj je kao tinejdžerica okusila najvišu moguću razinu u bogatom ruskom Spartaku. Koliko bogatim? Recimo da su tamo nekad igrale veličine poput Lisa Leslie, Sue Bird, Diana Taurasi, Becky Hammon, Lauren Jackson...
- Otišla sam u Celje iz Novog Zagreba jer nisam vidjela profesionalnu perspektivu u Hrvatskoj. Mislim da sam u te dvije godine jako napredovala i zatim sam prešla u Spartak. To mi je bio plus jer sam jako mlada imala veliku minutažu, jedno pozitivno iskustvo jer sada s lakoćom i sigurnošću mogu uzeti šut o kojem bih prije razmišljala. Sada sam u mađarskoj Szekszardi u koju sam stigla ove zime na polusezoni. Bili smo je zadovoljni klub i ja pa smo produžili ugovor. Sve bolje igram, omogućeno mi je sve da se razvijam u pravom smjeru.
U jednom trenutku prošle godine krenulo je sve u krivom...
- Imala sam problema s odlaskom iz Spartaka s kojim sam imala četverogodišnji ugovor. Jedan turski klub htio me otkupiti, platio je dio odštete i završila sam ondje. No nije ispalo po planu jer sam iz euroligaškog kluba došla u puno lošiji. Bile su to igre agenata i klubova koje mi se nisu svidjele. Ostala sam tamo mjesec dana, igrala pripremne utakmice, oni su čak objavili da sam potpisala ugovor, ali nije došlo do toga.
Zato nije ni stigla naučiti turski jezik. Planira li, khm, mađarski?
- Joj, ha, ha. Pokušavam, ali stvarno je težak jer se ne može povezati s nekim drugim koji znam. Ruski sam naučila, ali ovaj mi ne leži. Nikad ne reci nikad, možda naučim, ali prije ne nego da - vratila se opet radost u Ivaninu glasu nakon prošlog odgovora.
- Dobacuju li mi nekad s tribina i razumijem li? Tijekom utakmice fokusiram se na igru tako da ne čujem nikakva dobacivanja, ali neke situacije prije ili poslije utakmice se ne mogu izbjeći. No uglavnom, gdje god sam igrala, bili su pozitivni komentari.
Studentica je ekonomskog DOBA fakulteta (online), dakle, znamo kako još mora provoditi vrijeme izvan parketa. A ono slobodno?
- Volim provoditi vrijeme u prirodi, čitati knjige...
Stop. Tu smo upali s potpitanjem o najdražoj.
- Unutarnji inženjering.
Hm, zanimljivo. Nastavite...
- Volim gledati i čitati duhovne stvari, nikad mi nije dosadno, uvijek nađem neku zanimaciju. Ne mogu se orijentirati na samo jednu stvar jer imam jako puno toga što želim naučiti. Bih li pristala fotografirati se u modnim vodama? Volim izreku “nikad ne reci nikad”, tako da ne mogu isključiti tu opciju. Pogotovo što se tiče sportskog manekenstva. Mogla bih za neke sportske brandove.
James i Lakersi
Na spomen nedavnog Interlibera opet se malo rastužila.
- Nisam, nažalost, uspjela ga posjetiti jer bile smo s reprezentacijom u Zaboku, baš sam s majkom komentirala kako je šteta. Obožavam Interliber i nadam se da ću uspjeti dogodine.
Uz Međunarodni sajam knjiga obožava i...
- Kinu! Prošla sam, zahvaljujući košarci, puno gradova i država, ali Kina je na mene ostavila poseban dojam makar su mi se svidjeli Valencia, Atena, Prag i Istanbul. Od sportaša, pak, obožavam Dražena Petrovića. Nisam ga imala priliku gledati jer sam se rodila poslije njegove ere, ali ostavio je veliki utjecaj na nas mlade. On je broj jedan i uvijek će biti.
A od aktivnih košarkaša?
- Nije da imam sada nekog idola da želim biti poput njega jer svaki igrač ima nešto što možemo naučiti, ali ako baš trebam reći, onda LeBron James da moj brat bude sretan, ha, ha. Sviđa mi se što je tako smiren. Također, i Kobe Bryant.
Sad nam nije teško pogoditi koji je omiljeni klub.
- Lakersi, da. Oduvijek su bili. Mogu li vratiti naslov? Imaju priliku sad makar ima drugih jakih klubova.
NBA, pardon WNBA, i njen je cilj. Naravno, tko neće stremiti ka najvišem.
- Htjela bih jednog dana tamo zaigrati iako mnoge najbolje košarkašice dolaze igrati u Europu. A onda je Europljankama teško otići tamo tijekom ljeta kad je njima sezona jer to znači praktički cijela godina u pogonu.
Ako ovako nastavi, nije nemoguće...