U nogometu izbornici biraju 23 najbolja ili, vrlo često, zapravo najzdravija. U vaterpolu 13, u košarci 12, a u rukometu? Tu se uvijek za velika natjecanja moraju odlučiti za njih 16.
Lino Červar ima, dakle, svojih 16 “kauboja” i s njima će u Grazu, a onda, nadamo se, i Beču i Stockholmu ići po jedino veliko zlato koje još nemamo u kolekciji, a na europskim prvenstvima ima ukupno pet medalja (dva srebra i tri bronce). Bilo bi zgodno baš da svoj sedmi i posljednji Euro (na jednom je bio s Italijom) Mago di Umago završi na takav način, zar ne?
Među Linim reprezentativcima ima pet debitanata na velikim natjecanjima (Šarac, Hrstić, Matanović, Ašanin, Ravnić), ali i triput više zanimljivih, osebujnih, posebnih ličnosti, sportaša...
Neki imaju svoje hotele, neki su poligloti, neki su dobili nadimke po filsmkim likovima Rambu ili Hulku, neki su bili nesuđeni nogometaši, a neki su pješačili kilometrima na prve treninge.
Neki će bez problema zauzeti čelo stola i zapjevati, poput, primjerice, Marina Šipića, jednog od najmlađih, na odlasku iz Poreča na taktove Cocine “Kada umrem umotan u bilo”. I, naravno, pridružit će mu se i izbornik.
Nekad treba znati i opustiti se na pravi način. I neka je tako, pa nek’ bude medalja iskovana pjesmom u porečkoj zimskoj idili.