Bila nam je to prva utakmica i svi smo se pomalo tresli. Čini mi se da smo se svi ‘premotivirali’, tako mi je to izgledalo. Da smo ušli lakše u utakmicu, lakše bismo i pobijedili. Ovako, bilo je to mučenje, rekao je Aljoša Asanović.

Estonija je stekla neovisnost 1991., a na dan kad je dolazila Hrvatska, 4. rujna 1994., i posljednji ruski vojnik napustio je ovu baltičku državu. Trener je bio Miroslav Blažević, a nakon što je izvučena skupina s Italijom, Litvom, Ukrajinom, Estonijom i Slovenijom, odlučeno je da se prvi susret igra u Tallinu.

- Svi su pričali da se moramo pobrinuti da budemo drugi, a ja sam udario šakom o stol i rekao: ‘Kakvo drugo mjesto?! O čemu vi pričate? Moramo biti prvi! Kakva Italija, koja Italija, što vam je? Mi ćemo biti prvi i basta’ - prisjetio se Ćiro Blažević.

U Tallin je istrčao “dream team”: Ladić, Jerkan, Bilić, Štimac, Turković, Jarni, Asanović, Boban, Prosinečki, Šuker, Bokšić. Hrvatska je igrala u grču, bilo je mučno to gledati, no golovima Davora Šukera nekako smo pobijedili 2-0.

- Pobjeda je pobjeda i mi smo bili zadovoljni. No kad smo se vratili u Hrvatsku, dočekao nas je bijes javnosti zbog slabe igre. Ljudi u Hrvatskoj su imalo toliko povjerenje u nas da su odmah očekivali spektakl. Da smo kojim slučajem remizirali, upali bismo u depresiju, a za depresiju stvarno nije bilo razloga - opisao je Asanović u knjizi “Vatreni lakat” atmosferu nakon te utakmice.

Osim navijača, koji su očekivali da će se Hrvatska poigrati s Estonijom, nezadovoljan je bio pokojni Tomislav Ivić, tada direktor reprezentacije. I dok je Ćiro slavio pobjedu, Ivić je nezadovoljno klimao glavom.

- Nije dobro, nikako nije dobro - rekao je Ivić.

Prisjetio se tog detalja i Aljoša Asanović.

- Slutili smo da će suradnja Ivića i Blaževića biti jako teška. Nakon utakmice Ivić je bio nezadovoljan, dok je Ćiro bio presretan zbog tri boda. Zvonim Boban mi je rekao da se mi kao momčad tek stvaramo i da ne možemo pobjeđivati sa sedam-osam golova razlike.

Dževadu Turkoviću to je bila posljednja utakmica za Hrvatsku koju je igrao 90 minuta. Poslije je odigrao još dvije, protiv Ukrajine i Estonije u Maksimiru, i nikad više nije dobio poziv.

- Ja sam tu utakmicu protiv Estonije postavio našu najbolju momčad. Možda tu utakmicu nismo odigrali atraktivno, ali smo je odigrali svrsishodno. Morali smo do tri boda i tu nije smjelo biti zabune. To se moralo dobiti kako se god znalo - rekao je Ćiro.

I dobili smo je.