Na ovaj ćemo se način kroz četiri članka prisjetiti nastupa Hrvatske na Europskim prvenstvima. Četvrti, ujedno i posljednji na rasporedu nastup je 'vatrenih' u Poljskoj i Ukrajini 2012., a kako smo do turnira došli i što se tamo događalo, pročitajte u nastavku teksta.

Englezi su nam brzo osvetili 'Wembley'. Dogodilo se to u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi. Prvo su nas razbili doma kao nitko nikad prije toga (1-4), a onda i na svom terenu (5-1). 

Tadašnja Capellova Engleska otkrila je sve slabosti naše selekcije koje je stigla naplatiti i Ukrajina tako što je zauzela mjesto ispred Hrvatske. U tim smo kvalifikacijama pod vodstvom Slavena Bilića završili na trećem mjestu i ostali bez Mundijala.

Odmah se tražila 'glava' izbornika pa je djelovalo prilično nerealno da Bilić vodi Hrvatsku kroz kvalifikacije za Euro '12 u Poljskoj i Ukrajini. No, čuda su moguća, 'vatreni' su ostali u Slavenovim rukama pa su igre mogle početi.

Blijeda izdanja kulminirala u Zagrebu i Tbilisiju; jalovi 'vatreni' muče se protiv dobro organiziranih protivnika 

Smješteni u kvalifikacijsku grupu F zajedno sa Maltom, Gruzijom, Latvijom, Izraelom i Grčkom imali smo imperativ plasmana na završni turnir. Sve osim takvog epiloga bilo bi katastrofalno.

Već drugo kolo ponudilo je sraz Hrvatske i Grčke na Maksimiru 7. rujna 2010. Dosadna utakmica bez većih šansi za jedne i druge ponovo je otkrila svojevrstan pad u igri 'Bilić boysa'. Hrvatska je teško odgovarala na izazove gdje im se protivnik začahuri iza lopte, pa bi okršaji protiv defenzivno čvrstih ekipa proticali u nervozi. 

Slabije suparnike poput Izraela, Latvije i Malte rješavali bi inspiracijom pojedinaca, dok bi u situacijama gdje se tražila povezana igra prema naprijed, padali pod muku.

Početkom 2011. točnije 26. ožujka Hrvatska je gostovala pred 54 tisuće ljude u Tbilisiju i posve razočarala. Slabašna Gruzija prvo je zaustavila sve naše napadačke intencije, da bi u 90. minuti golom Levana Kobiashvilija napravila potpunu senzaciju i uzela 'kockastima' unaprijed upisana tri boda.

Konačno, Split je dočekao reprezentaciju u jednoj službenoj utakmici poslije punih 14 godina. Ugostio je Poljud Gruziju 3. lipnja 2011. u misiji osvećivanja za neočekivani poraz tri mjeseca ranije u njihovoj prijestolnici.

Drama na Poljudu: Prva službena pobjeda Hrvatske u Splitu

Šokantnih 0-1 golom Kankave iz 17. minute stajalo je na semaforu sve do 76. minute kad je Hrvatska u režiji Eduarda, Kalinića i Mandžukića u samo dvije minute preokrenula rezultat za konačnih 2-1. Ispostavit će se na kraju kako je ovaj preokret bio ključan na putu ka Poljskoj i Ukrajini.

No, 7. listopada 2011. dogodio se poraz koji je ozbiljno protresao hrvatske ambicije oko direktnog plasmana. Hrvatska pada u Grčkoj čime uvelike gubi šanse za prvo mjesto. 

Dva su prekida bila dovoljna Grcima da poentiraju, pa ih je prvo u 71. minuti Samaras doveo u vodstvo, da bi golom osam minuta kasnije Gekas potvrdio pobjedu domaćih. Pored zabrinjavajućih scena na terenu, na tribinama se također vodio 'rat' između domaćih i gostujućih navijača. 

Grčki huligani bacili su 'topovski udar' na tribinu s hrvatskim navijačima, a na odgovor se nije trebalo dugo čekati. S našeg sektora poletjele su bengalke, Grci su uzvraćali isotm mjerom, pa je sudac Howard Webb prekinuo utakmicu.

Osvojeno drugo mjesto značilo je put u dodatne kvalifikacije gdje nas je ždrijeb spojio sa starim dužnicima, Turcima. Tri godine poslije tragične završnice četvrtfinala na 'Prateru', put nas je vodio na Türk Telekom Arenu u Istanbul.

Turska selekcija predvođena nizozemskim liscem Guusom Hiddinkom, postavila se kao blagi favorit protiv poljuljane Bilićeve Hrvatske. 

Utišavanje Istanbula

Međutim, Hrvatska je njih na kraju postavila u 'ležeći položaj' nakon samo pola sata igre. Golovima Olića i Mandžukića vodili smo 0-2, a u 51. minuti Ćorluka je potvrdio konačnih 0-3. Turci su utihnuli, nastale su svađe između igrača i navijača, Hiddinka je označen kao glavni krivac i bilo je jasno da im spasa nema. 

Četiri dana kasnije dočekali smo ih na Maksimiru i tu nam je trebala pobjeda kako bi ušli u drugu skupinu nositelja na Euru, odnosno izbjegli potencijalnu 'skupinu smrti'. Nažalost, nismo mogli zabiti i utakmica se završila rezultatom 0-0 koji je 'naplaćen' na ždrijebu skupina.

Uspješna uvertira u Poljskoj na krilima Mandže i Jelavića; 'Azzurri' i dalje ne znaju za pobjedu protiv 'kockastih'

Italija, Španjolska i Republika Irska. Kakva noćna mora, bila je prva pomisao. Druga - pa možemo, samo treba prvo dobiti Irsku, to je ključ.

To se i dogodilo 10. lipnja 2012. u Poznanu. Bilić je na nezgodne Irce poslao ovih 11:

Hrvatska protiv Irske i Italije: Pletikosa; Strinić, Srna, Schildenfeld, Ćorluka; Vukojević, Modrić, Perišić, Rakitić; Mandžukić, Jelavić

Brzo vodstvo od 1-0 golom Mandžukića u trećoj, poništio je St. Ledger golom u 19. minuti. Na novo se vodstvo čekalo do 43. minute kad je Nikica Jelavić uspio probiti Givena. Gol koji je posve srušio Irce dogodio se u 49. minuti i djelo je igrača utakmice, Marija Mandžukića.

Puni optimizma čekali smo Talijane kao 'domaćin' na sretnom stadionu u Poznanu. Izbornik Bilić nije htio eksperimentirati, na teren je poslao identičnu jedanaestoricu kao i protiv Iraca.
 
'Azzurri' koji ne znaju kakav je to osjećaj pobijediti Hrvatsku, ponadali su se da će to saznati nakon što je Andrea Pirlo u 39. minuti zabio iz slobodnjaka za 1-0. 

Mogli su i do 2-0 da sjajni Pletikosa nije 'izvadio' zicer Marchisiju nedugo potom, a 'vatrene' je u život vratio Mandžukić golom u 72. minuti poslije kvalitetnog ubačaja Ivana Strinića. Uspjeli smo izdržati do kraja, no za proći skupinu, trebala nam je pobjeda ili remi od 2-2 (ili više) protiv 'furije'.

Na PGE Areni u Gdansku 18. lipnja krenuli smo po čudo. Utakmica protiv aktualnih europskih i svjetskih prvaka iziskivala je i taktičku prilagodbu, pa je Bilić napravio nekoliko preinaka.

Bilić inteligentno postavio igru protiv 'furije', Rakitić promašio senzaciju

Primarna intencija bila je zgusnuti vezni red gdje su Španjolci najjači, a pritom i 'duplirati' bokove kako razina trke niti u jednom trenutku ne bi opadala. U formaciji 4-2-3-1/4-5-1 u logičnom, defenzivnom ruhu, poslao je ovih 11:

Hrvatska protiv Španjolske: Pletikosa; Vida, Ćorluka, Schildenfeld, Strinić; Vukojević, Rakitić; Pranjić, Modrić, Srna; Mandžukić

U najavi, čekala nas praktički jednosmjerna utakmica u kojoj će naši igrači trčati za loptom i Španjolcima istovremeno. Malo tko je u svijetu imao pravi lijek za 'tiki-taku', Bilić je morao pokušati na jedini svrsishodan način.

Španjolce 2012. posebno će pamtiti današnji veznjak Barcelone, Ivan Rakitić. Našao se u izvrsnoj šansi za vodstvo, ali njegov loš udarac glavom samo je proslavio Ikera Casillasa. Kad u priču dodamo i nedosuđeni penal nad Ćorlukom nekoliko minuta prije kraja, dojam je da imamo za čime žaliti. 

Kako to već biva u sportu, tko ne iskoristi svoje šanse, doživi kaznu. Golom Jesusa Navasa iz čistog ofsajda, Španjolci eliminiraju Hrvatsku iz daljnjeg natjecanja.

Nacija je ponosna

Kasnije će Španjolci i Talijani dogurati do finala Eura, što je dodatno izrazilo osjećaj ponosa na postignuto u Poljskoj. Jer, 'u šaci' smo imali dva finalista, posebno novog-starog prvaka kontinenta, 'furiju'.

Iako se termin 'moralni pobjednik' često koristi u raznim sportskim bitkama, 'vatreni' su ga na ovom turniru itekako zaslužili. Barem nešto kao priznanje za veliku borbu u nacionalnom dresu, kakva se uvijek očekuje. Nacija je bila ponosna.