Samo onaj koji je poznavao Panenku shvaća kako je mogao onako pucati penal. Istinski je uživao u životu i sve mu je bilo igra, rekao je Otto Barić, koji je trenirao Čeha u bečkom Rapidu.
Jugoslavija je imala odličnu reprezentaciju, domaćinstvo i vjeru da je prvi put u povijesti mogla otići do kraja. Nakon pola sata u polufinalu na Marakani protiv Zapadne Njemačke imala je i 2-0, ali finala nije vidjela. Dieter Müller u 82. minuti zabio je za 2-2, a u produžetku još dva gola za konačnih 4-2. Njemačka je srušila domaćina, zlato je bilo na dlanu. Pogotovo nakon što je Čehoslovačka izbacila Nizozemsku. I u tom finalu su Nijemci gubili 2-0, a kad su u 89. minuti izjednačili na 2-2, činilo se da će kao i protiv Jugoslavije na kraju ipak slaviti.
No cijela priča otišla je do penala, pete serije i vjerojatno najvećeg trenutka u povijesti svih Eura. Antonin Panenka zaletio se u posljednjoj seriji, puknuo udarac za povijest i Čehoslovacima donio europski naslov.
- Stalno sam u klubu za pivo pucao penale protiv Zdeneka Hruške. Jedan penal, jedna piva. Bio je odličan golman i stalno sam gubio. Zato sam nešto morao izmisliti. I izmislio sam taj udarac. Počeo sam napokon pobjeđivati, ali se i debljati - ispričao je legendarni Panenka.
‘Panenka nije volio trčati, ali s loptom je radio čuda’
Njemu nisi mogao narediti da trči kao nekim drugim igračima Rapida jer je to jednostavno mrzio. Za njega sam imao posebne treninge, koji su se svodili na mnogo rada s lotpom u nogama. U tom je uživao, rekao je Otto Barić za Panenku, kojeg je trenirao u bečkom Rapidu.
Čehoslovaci nakon penala
Nakon 25. minuta Čehoslovačka je imala 2-0, ali kao i bezbroj puta Njemačka se uspjela vratiti, izjednačila je u 89. minuti. U produžecima nije bilo golova, na penale je slavila Čehoslovačka.
Poredak:
- Čehoslovačka
- Njemačka
- Nizozemska
- Jugoslavija