U četvrtak je predstavljen projekt izgradnje novog Maksimira. Novi, idejni izgled i odabrano rješenje izazvalo je brojne reakcije javnosti i navijača nakon predstavljanja projekta milanskog studija VG13 Architects Studio Associato. Na društvenim mrežama brzo su se pojavili različiti komentari, od onih koji pozdravljaju najavljenu modernizaciju i koji su u puno manjem broju, do većine koja zamjera kako je projekt definiran.
U nastavku članka donosimo vam potpuno objašnjenje i opisnu ocjenu žirija na idejni projekt novog Maksimira.
- Rad se ističe izrazito učinkovitim i dobro uravnoteženim urbanističkim konceptom, utemeljenim na istodobnoj prisutnosti intenzivno urbanog i intenzivno zelenog karaktera. Sportski grad oblikovan je kao integrirani sustav autonomnih arhitektonskih figura smještenih unutar kontinuiranog pejzaža. Posebno je uvjerljivo prepoznavanje glavnih urbanih pravaca: dijagonalne veze od prometnog čvorišta Borongaj, preko koso postavljenog atletskog stadiona, prema glavnoj osi parka Maksimir.
- Prometno čvorište nadilazi svoju infrastrukturnu ulogu i postaje velika javna platforma i ceremonijalni ulaz u kompleks – mjesto okupljanja i pripreme za sportski spektakl. Identitet i duh izvornog stadiona Maksimir polazište su za koncepciju ovog prijedloga. Tribine su oblikovane kao niz lomljenih ploha koje istodobno nose krov, organiziraju komunikacije i uokviruju ulaze prema gradu i parku. Kompaktna forma gledališta zadržava zatvorenu i intenzivnu atmosferu utakmice, dok procjepi između tribina otvaraju stadion prema okolnoj šumi i javnim prostorima. U širem obuhvatu atletski stadion, sportske dvorane i prometni sadržaji postavljeni su kao autonomni volumeni unutar kontinuiranog šumskog pejzaža koji povezuje park Maksimir i Borongaj.
- Stadion predstavlja značajan doprinos tipologiji suvremene komercijalne arene. Prijedlog inventivno reinterpretira izvorne kvalitete Turinina stadiona: lakoću lebdećih ploča, autonomiju tribina, monumentalnost konstrukcije i presudnu ulogu praznina. Četiri naizgled odvojena volumena tvore plastičnu, gotovo suprematističku kompoziciju naslaganih horizontalnih i kosih elemenata. Odnos konstrukcije, pejzaža i prostora između njih stvara snažnu, zagonetnu i prepoznatljivu siluetu, sposobnu postati novom ikoničkom figurom ovog dijela grada bez oslanjanja na konvencionalni formalni spektakl. Fragmentacija vanjskog volumena ne umanjuje intenzitet unutarnjeg doživljaja.
- Forma stadiona zamišljena je kao kompaktan kondenzator kolektiva, uspostavljajući neposredan odnos između gledatelja i terena. Nogomet se interpretira kao kolektivni ritual, a stadion doživljava kao mjesto pripadnosti. Autonomna artikulacija sjeverne tribine čuva identitet legendarnog Sjevera i dodatno pojačava atmosferu utakmice. Jasna hijerarhija armiranobetonskih tribina i laganog čeličnog krova daje projektu istodobno sirov, robustan i lagan karakter.
- Ponavljanje, prefabrikacija i višestruke uloge dodijeljene primarnim elementima upućuju na racionalnu, ekonomičnu i izvedivu strukturu, minimalnog otiska i maksimalnog prostornog učinka. Krajobrazni koncept uvjerljivo povezuje javni prostor, sportske programe i ekološku strukturu Maksimira. Kontrast između velikih trgova i sekvenci šumskog pejzaža uspostavlja jasan raspon od masovnih događanja do svakodnevne rekreacije. Otvorenost kompleksa, propusnost prizemne razine te sustav čistina, kišnih vrtova i pješačkih veza daju prijedlogu snažan javni karakter i omogućuju njegovo korištenje i izvan dana utakmica. Projekt nudi specifičan i
ambiciozan odgovor na genius loci te predstavlja relevantan novi doprinos arhitekturi sporta. Novi stadion, projektiran uz snažnu referencu na povijesnu strukturu, oblikuje jedinstven i specifičan prijedlog - ikonički gradski reper.