Hrvatska zastava već je u torbi, odmah uz Barcelonin dres s brojem četiri i posebne kopačke, izrađene samo za berlinski finale. U posljednje dvije sezone Ivan Rakitić (27) gledao je kako, odjeveni u crveno, bijelo i plavo, Mario Mandžukić i Luka Modrić slave naslov prvaka Europe. Sad je došao red i na njega...

Igrao je na dva Eura i na SP-u, osvajao je europske trofeje, ali veću utakmicu od ove večeras nikad nije igrao. No neće se Ivan uplašiti, nikad nije bio taj tip. Uostalom, ako i zagusti, tu su Messi, Neymar, Suarez, Iniesta, Pique... Fantastično društvo u kojem je hrvatski reprezentativac zaslužio biti.

- Mi smo favoriti? Ne, ni slučajno. Vidim da to svi govore i misle, ali u finalu Lige prvaka ne može biti favorita - uvjeren je Rakitić koji će, ako je to uopće potrebno u ovakvoj utakmici, imati i dodatni motiv.

Može postati prvi nogometaš koji je povezao osvajanje Europske lige i Lige prvaka dvije sezone zaredom.

- Eto, može se reći da sam već navikao na finala. I plan je tu vrlo jednostavan, istrčati na travnjak i odigrati najbolje što možeš - kazao je Rakitić.

Dok bude koračao iz tunela prema travnjaku, uz melodiju himne Lige prvaka, bacit će pogled na trofej koji ide pobjedniku, a kroz glavu će mu vjerojatno proći cijela karijera. 

Počeci u Baselu, prvi koraci uz Mladena Petrića, osporavanja u Schalkeu, veliki korak naprijed u Sevilli, pa na kraju transfer na jedan poseban nogometni planet. U Barcelonu. Točno godinu dana nakon što je dogovorio prelazak na Nou Camp došao je do samog vrha. Odnosno, na korak do njega.

- Mnogi su iznenađeni što je Juventus došao do finala, ali mene to nije iznenadilo. Uostalom, osjetio sam koliko su igrači Juventusa dobri kad smo s reprezentacijom igrali protiv Italije - kaže Ivan.

Savršeno se uklopio u sustav Luisa Enriquea, uživa na terenu i izvan njega, ali bez ovog posljednjeg koraka ostala bi doza gorčine. Barcelona je jača, bolja, favorit je ma što Raketa mislio o tim prognozama. Iako, bila je Barca favorit protiv Talijana i 1994., tada je protivnik bio Milan, pa se nije dobro provela. Umjesto očekivanog slavlja završilo je 0-4.

No prošla je 21 godina, tada šestogodišnji plavokosi dječak iz švicarskog Möhlina izrastao je u nogometnog superstara. I cijeli Möhlin danas će navijati za svog Ivana. I cijeli Sikirevci, Hrvatska... Kaže da bi, da mu daju sve ulaznice, bez problema napunio stadion. No bit će uz njega najbliži, uvjereni da će se i berlinskim travnjakom “prošetati” hrvatska zastava.