Europsko prvenstvo u Danskoj je za nešto više od dva mjeseca, a EHF je već počeo odbrojavanje. Rade intervjue s bivšim rukometnim zvijezdama pod naslovom 'Gdje su sada'. Novi sugovornik bio im je Ivano Balić, koji je najviše puta osvojio MVP nagradu na velikim turnirima, čak pet puta. U Sloveniji 2004. godine prvi put.

- Odigrali smo dobar turnir, ali je ozljeda Metličića razlog što smo propustili finale. Prva nagrada za najboljeg igrača bila je poseban osjećaj, najljepši jer mi je to bila prva takva nagrada. To je osobna satisfakcija, dokazuju da si dobro obavio posao, ali ne bi ih bilo bez suigrača, a i uspjeh momčadi je uvijek iznad osobnih priznanja. 

Prije pet godina su mu u Lillehammeru skandirali danski navijači.

- Bio je to prekrasan trenutak zbog kojeg sam bio ponosan, ali me samo malo utješio s obzirom na to da smo izgubili finale.

Hrvatska je osvajala Olimpijske igre i Svjetska prvenstva, ali nikad Euro.

- Ili nismo imali sreće ili nismo bili dovoljno dobri, sve se mora 100 posto posložiti da bi osvojio zlato.

A koji mu je najdraži trenutak u reprezentativnom dresu?

- Igre su 2004. bile fantastične, ali SP u Portugalu godinu prije najdraži trenutak jer je to bila prva zlatna medalja ove generacije.

Promijenio je i nekoliko klubova.

- Cijenim vrijeme u San Antoniju, bilo je to sjajno iskustvo, a razvio sam se i kao igrač i čovjek.

Sada igra u Wetzlaru.

- Čuo sam dobre stvari o tom klubu pa sam odlučio tamo otići. Također, Bundesliga je najbolja liga na svijetu, a osjećao sam da se još mogu dokazati u novoj zemlji.

Balić je već 16 godina u profesionalnom rukometu.

- Puno se promijenio nego kada sam ja počinjao igrati. Postao je brži i više "fizički" pa pati taktika.

Za kraj je priznao kako nije izgledno da će postati trener, a odgovorio je i na pitanje o ispadanju iz reprezentacije nakon punih 11 godina. Slavko Goluža ga nije zvao za Svjetsko prvenstvo u siječnju ove godine.

- Strahovao sam da ću ispasti s popisa jer sam igrao sve manje pa to i nije bilo teško pretpostaviti. Bio sam razočaran, ali to je život.