Svakog 13. veljače obilježava se godišnjica osnutka Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk, sportskog kolektiva koji ima značajnu ulogu u društvenom životu Splita i Dalmacije. To je priča o identitetu i pripadnosti koja se prenosi s generacije na generaciju, priča koja je započela prije više od jednog stoljeća u Pragu. Povijest Hajduka isprepletena je s poviješću grada Splita i Hrvatske, a obilježena je sportskim uspjesima, porazima, ali i djelovanjem kluba u društveno-političkim okolnostima.
Rođenje kluba "U Fleků"
Sve je počelo 1911. godine. Grupa splitskih studenata, Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević, prateći nogometne utakmice u Pragu, tada jednoj od europskih metropola unutar Austro-Ugarske Monarhije, došla je na ideju o osnivanju nogometnog kluba u svom rodnom gradu. Sastajali su se u poznatoj pivnici "U Fleků", osnovanoj 1499. godine. Nakon jedne utakmice tamošnjih rivala Sparte i Slavije, odluka o osnivanju kluba je donesena.
Razmatralo se nekoliko prijedloga za ime kluba. U igri su bili "Uskok", "Borac", "Marjan". Rješenje je, prema predaji, ponudio njihov stari profesor Josip Barač. Kada su studenti došli k njemu po savjet, navodno im je rekao: "Upali ste mi u razred ka' hajduci, klub neka se Hajduk zove!". Ime je prihvaćeno jer je asociralo na narodne junake koji su simbolizirali otpor i borbu za slobodu. U tadašnjim političkim okolnostima, takvo ime moglo se smatrati provokacijom prema austrougarskim vlastima, no osnivači su u zahtjevu za odobrenje rada naveli praktičan razlog: nogometaši mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom. To je bio argument koji su vlasti u Zadru prihvatile. Službeno odobrenje stiglo je 13. veljače 1911. godine.
Prvi grb, hrvatsku šahovnicu unutar plavog kruga s natpisom "Hajduk Split", dizajnirao je Vjekoslav Ivanišević, a prve primjerke ručno su izvezle časne sestre u jednom splitskom samostanu. Prva utakmica odigrana je protiv lokalnog kluba "Calcio Spalato", koji je okupljao pripadnike talijanske zajednice. Hajduk je pobijedio rezultatom 9-0, a prvi gol zabio je Šime Raunig – koljenom.
Djelovanje u turbulentnim vremenima
Hajdukova povijest ima i izraženu društveno-političku dimenziju. Od samog osnutka klub je bio mjesto okupljanja prohrvatski orijentiranih građana i percipiran kao simbol otpora tadašnjoj vlasti. Kroz 20. stoljeće, Hajduk je djelovao u šest različitih država i političkih režima. Za vrijeme Šestosiječanjske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev "hrvatski" iz imena kluba nasilno je zamijenjen "jugoslavenskim".
Tijekom Drugog svjetskog rata, klub je obustavio svoje djelovanje. Odbio je nastupati u talijanskom prvenstvu za vrijeme okupacije Splita, a kasnije i u prvenstvu NDH. Značajan događaj zbio se 7. svibnja 1944., kada je cjelokupna momčad prebjegla na oslobođeni otok Vis. Tamo je Hajduk obnovio rad, djelujući kao službena momčad Narodnooslobodilačke vojske (Hajduk NOVJ) i igrajući utakmice sa savezničkim momčadima diljem Mediterana. Nakon rata, klub je odbio prijedlog da postane vojni klub sa sjedištem u Beogradu, te je njegovo sjedište ostalo u Splitu. U doba SFRJ, iz imena je ponovno izbačen pridjev "hrvatski", a šahovnica na grbu zamijenjena je crvenom zvijezdom, sve do 1990. godine kada se na dres vraća izvorni grb.
Zlatne sedamdesete i europski uspjesi
Najuspješnije sportsko razdoblje u povijesti Hajduka bile su sedamdesete godine prošlog stoljeća. Pod vodstvom predsjednika Tita Kirigina i trenera Tomislava Ivića, stasala je generacija igrača koja je ostvarila značajne rezultate u jugoslavenskom nogometu. Igrači poput Buljana, Jerkovića, Džonija, Mužinića, Šurjaka, Peruzovića i drugih osvojili su od 1971. do 1979. četiri prvenstva i pet uzastopnih kupova, što je rekord koji u tom natjecanju nije ponovljen. O snazi te generacije svjedoči i podatak da je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. godine reprezentacija Jugoslavije imala sedam igrača Hajduka.
Paralelno s domaćim uspjesima, Hajduk je ostvarivao i zapažene rezultate u Europi. Tri puta je igrao četvrtfinale Kupa prvaka (1976., 1980. i 1995.), jednom polufinale Kupa pobjednika kupova (1973.) te polufinale Kupa Uefa (1984.), kada ga je zaustavio Tottenham. Tih godina, Stari plac, igralište "kod stare Plinare", smatran je teškim gostovanjem za mnoge europske klubove. Prelaskom na stadion Poljud 1979. godine, izgrađen za Mediteranske igre, započela je nova era, no mnogi se navijači i danas s nostalgijom sjećaju atmosfere na Starom placu.
Torcida: Najstarija navijačka skupina u Europi
Važan dio identiteta Hajduka je i njegova navijačka skupina, Torcida. Osnovana je 28. listopada 1950. godine, uoči utakmice za prvenstvo protiv Crvene zvezde, i smatra se najstarijom organiziranom navijačkom skupinom u Europi. Ime su splitski studenti u Zagrebu, predvođeni Vjenceslavom Žuvelom, preuzeli od brazilskih navijača o kojima su im pričali reprezentativci Vukas, Beara i Broketa nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u Brazilu. U toj utakmici Hajduk je pobijedio 2-1 golom Bože Brokete u 86. minuti i osvojio naslov prvaka bez poraza, što je rijedak doseg u nogometu.
Od svog osnutka, Torcida je postala jedna od najpoznatijih navijačkih skupina u regiji. Poznati po organiziranom navijanju, koreografijama i pirotehnici, navijači su postali prepoznati kao značajna podrška momčadi. Njihov slogan "Hajduk živi vječno" opisuje snažnu povezanost kluba, grada i navijača.
Prvaci Hrvatske i nastupi u Ligi prvaka
Ulaskom u neovisnu Hrvatsku, Hajduk je nastavio s natjecateljskim uspjesima. Posljednji Kup maršala Tita osvojen je u finalu 8. svibnja 1991. godine u Beogradu, pobjedom 1-0 nad tadašnjim prvakom Europe Crvenom zvezdom. Pobjednički gol zabio je Alen Bokšić. Bio je to simboličan kraj jedne nogometne ere. U samostalnoj Hrvatskoj, Hajduk je osvojio šest naslova prvaka i osam trofeja u Kupu.
Vrhunac tog razdoblja dogodio se u sezoni 1994/95. Momčad predvođena trenerom Ivanom Katalinićem, sačinjena od igrača poput Štimca i Asanovića, ostvarila je plasman u četvrtfinale Lige prvaka. U grupi s Benficom, Steauom i Anderlechtom, Hajduk je izborio prolaz, da bi ga u četvrtfinalu zaustavio Ajax, koji je te sezone i osvojio natjecanje. Bio je to najveći uspjeh te generacije i do danas najveći uspjeh nekog hrvatskog kluba u Ligi prvaka. No mnogim navijačima i danas je veliki trn u oku suša u HNL-u koja traje 20 godina i ne nazire joj se kraj.