Trebat će obrisati debelu prašinu s povijesnih knjiga Hajduka da bi se pronašao derbi u kome je Hajduk ovako deklasirao nekog protivnika. Baš deklasirao! Ovako na prvu, možda je prošlo i punih deset godina, još od onog furioznog uzvrata finala kupa na Poljudu kada je Hajduk deklasirao Dinamo 3 - 0 u 90 minuta... Večeras se na Poljudu pjevala i ona već pomalo zaboravljena: ''Pet komada, pet komada, to je naša nada...''

No na stranu pobjeda i četiri postignuta gola, konačan rezultat doista nije pravo mjerilo odnosa snaga na terenu, i da je završilo i s dvostruko više golova u Sluginoj mreži, ne bi bilo nezasluženo zbog toga što se Hajduk od prve minute poigravao s Rijekom koja nije uputila nijedan ozbiljan udarac u okvir Posavčeva gola. U svakom duelu igrači Hajduka bili su čvršći, brži, jači...

Posebnu pohvalu zaslužio je večeras Stanko Jurić koji je odigrao za čistu desetku. Najprije gol u otvaranju utakmice, potom vratnica, pa greda, asistencija za drugi gol, predasistencija za treći... I sve to u sat vremena, nakon čega ga je Oreščanin povukao iz igre kako bi ga odmorio za Goricu, ali i kako bi dobio zasluženi pljesak na otvorenoj sceni. I zaslužio ga je ovaj vrijedni momak, šutke je prihvatio ulogu džokera s klupe koji skuplja ponuđene minute i dokazuje da agresivnost i velika količina trke nisu jedine njegove kvalitete.

Simpatični Stanko priuštio je sebi proslavu za pamćenje, nakon utakmice popeo se preko ograde na sjever, među navijače s kojima je zajedno pjevao i slavio pobjedu. Za momka koji je rođen u Splitu, kome je bio san zaigrati u dresu Hajduka, vjerojatno ne postoji veće zadovoljstvo nego proslaviti derbi u kome je bio najbolji sa svojim navijačima na tribinama.

Druga pohvala ide jednako tihom i samozatajnom Siniši Oreščaninu, čija momčad više ne izgleda kao momčad koja se pokušava ''ušuljati u Europu'', nego momčad koja bi se po svemu morala boriti za vrh prvenstvene ljestvice. I doista, navijačima ostaje žaliti što se Hajduk probudio tek pred kraj prvenstva. Šteta, svi ovi momci koji su večeras deklasirali Rijeku, osim Svatoka, na Poljudu su od početka sezone...

Ne smijemo zaboraviti ni Miju Caktaša, koji se vratio u postavu nakon odslužene kazne za crveni karton u derbiju. I potvrdio koliko je važan za ovu momčad koja bez njega u postavi nije upisala nijednu pobjedu. Pohvale bi mogli nizati od prvoga do zadnjega, jer večeras su svi odigrali na nivou, i samo je pitanje koliko dugo mogu držati ovaj ritam i formu.

Na koncu, i ambijent zaslužuje barem jednu rečenicu. Prava je šteta što domaći navijači nisu prepoznali trenutak, i još u prvom poluvremenu nagradili svoje ljubimce pljeskom i žešćim navijanjem, umjesto što su gubili glasnice vrijeđajući protivnika, grad Rijeku... Šteta, igrači Hajduka zaslužili su večeras puno više od pljeska i skandiranja ''Ovo je Hajduk'' nakon utakmice, jer bila je ovo doista savršena predstava koja je zaslužila i naklon s tribine...