Naravno da sam igrao rukom, no najvažnija je stvar da smo se kvalificirali, rekao je za L'Equipe 33-godišnji nogometaš Barcelone u izjavi koja će dodatno podići prašinu.
U 13. minuti prvog produžetka Henry je asistirao Gallasu za konačnih 1-1 Francuske i Irske nakon što je očito zaustavio loptu rukom.
- Bila je ruka, no nisam ja tu da bih sudio utakmicu. Što se dogodilo? Toto Squillaci je bio u skoku, ja sam bio iza dvojice Iraca. Lopta se odbila od tla i pogodila me u ruku. Sudac nije ništa svirao... Nastavio sam igrati, što bih drugo trebao? Ne negiram, međutim, da sam rukom igrao.
Ta činjenica neće pokvariti vašu radost?
- Ne. Glavno je da smo prošli. Činjenica što je bilo tako teško još samo pojačava dobar osjećaj.
- Nismo odigrali dobro, podbacili smo. No, mnogi su tvrdili da su Irci slaba momčad, što ne odgovara istini. Nije bilo lako.
Kako to objašnjavate?
- Teško je igrati protiv momčadi s Otoka. Oni zahtijevaju fizičku borbu, ne daju priliku za osvajanjem lopte visoko na njihovoj polovini terena. Njihovi stoperi i bekovi ispucavaju loptu ravno pred 16-erac suparnika i time sjajno preskaču igru. Teško je protiv toga. Ovaj su nam put nametnuli svoj način igre. Ipak, uz pomoć publike, uspjeli smo se izvući.
Je li vam drago što je baš William Gallas zabio za izjednačenje?
- Njega znam najduže od svih suigrača. Ne želim ispasti nostalgičan, no zajedno smo išli u školu, zajedno smo trenirali u Clairefontaineu, čak smo istog dana rođeni (17. kolovoza 1977., op. a.). Bio je to veliki trenutak. Jedan od povijesnih.