Ja ću igrati za Hrvatsku uvijek, odazvat ću se kad god ću moći, reprezentacija je svetinja...
Eh, kako lijepo zvuče te riječi, pogotovo kad ih govore dva najbolja igrača. No, džaba sva njihova volja kad su im krovne organizacije tako nesposobne. Pa onda poruke Bojana Bogdanovića i Darija Šarića preko Atlantika u praksi ne znače ništa. Jer ih ne mogu realizirati. Kao ni Kruno Simon i ostali igrači kojima je reprezentativni dres draži od svih drugih.
I tako je Hrvatska kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo započela najprije sa sastavom u kojem prosječan pratitelj košarke nije čuo za pola igrača, a posljedično i s dva poraza. Pri čemu je, molim vas, Finska u okršaj s Hrvatskom ušla kao apsolutni favorit (koeficijent 1,50)! Finska! U košarci!
U takvom suludom ratu Fibe s NBA ligom, Ulebom, Euroligom, samima sobom... gube samo igrači i sport. Jer kvalifikacije za SP, pa posredno i za Olimpijske igre, igraju ne B nego C ili D postave ozbiljnih košarkaških nacija. Koje će onda na SP-u u rosteru imati jedva dva-tri igrača iz kvalifikacija. Ako ga izbore, jer u takvim 'kvalifikacijama anonimaca' Njemačka gubi od Estonije, Turska od Bjelorusije, Srbija od Belgije, Grčka od Velike Britanije... I Hrvatska od Finske, suparnika kojeg bi u najjačem sastavu pobijedila s 25 razlike.
Što mislite, bi li "vatreni" izborili Katar da je prva postava u kvalifikacijama bila recimo: Sluga - B. Šutalo, Uremović, Škorić, Sosa - Krovinović, Majer - Brekalo, Pavičić, Kramarić - Livaja? Da je Zlatko Dalić morao 'kemijati' s igračima koji ne igraju u Ligi prvaka ni Europskoj ligi, kao što Veljko Mršić mora bez onih iz NBA i Eurolige? I koliko bi od svojih osam velikih natjecanja i 146 utakmica za Hrvatsku zapravo imao Luka Modrić da su nogometni oci blesavi kao košarkaški?
Bojan Bogdanović podjednako je velika faca u svom sportu kao Modrić u svom. I jednako velika hrvatskog srca. Ali za reprezentaciju ne igra jer ne smije.
U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2019. odigrao je četiri od 12 utakmica, propustio je svih šest kvalifikacijskih za Eurobasket 2022., prve dvije utakmice kvalifikacija za SP 2023., propustit će i dvije protiv Švedske u veljači i biti na raspolaganju tek u lipnju za zadnje dvije prvoga kruga. A nije bio ozlijeđen i želi igrati za Hrvatsku.
Bogdanović i Šarić, dva junaka s početka priče, zadnji su put zajedno igrali u rujnu 2018. Ako se Šarić ne oporavi od ozljede na vrijeme za EP u rujnu, možda nikad više i neće zaigrati skupa. Barem u reprezentaciji.
Jer Hrvatska je trenutačno daleko od SP-a 2023. Tek su dva kola iza nas i prolaze tri od četiri momčadi iz skupine, ali bodovi se prenose u drugi krug, kada nam se priključuje trojac između Izrela, Njemačke, Estonije i Poljske i tri od šest momčadi idu na SP. Ako naši kiksaju, kao u borbi za SP 2019., kad dođe idući Eurobasket, 2025., Babo će imati 36 godina. I najbolje igračke godine bez velikih utakmica s Hrvatskom.