Dinamo kao da je nastojao ne razljutiti Real. Ono, naljute li ih, moglo bi biti 12-0. Ovako, makneš im se s puta, zabiju tri ili četiri komada, relaksiraš ih i fino čekaš kraj utakmice da i ti zabiješ... Međutim, smatram da je utakmica u Madridu samo jedna u nizu tekmi zbog kojih svi koji volimo nogomet trebamo biti optimisti. Onih Mamićevih 50 posto bolje Dinamo bi odigrao da je imao dobrog psihologa, koji bi igrače naučio da se ne bave posljedicama svojih postupaka na terenu, to jest da ne razmišljaju ni “jao, promašit ću, ispast ću glup” ni kako će proslaviti gol. 

Za školovane sportske psihologe kakve imaju sve NBA momčadi, Manchester i ostali rutinska je stvar naučiti igrače da se usredotoče samo na igru, a da zanemare ishod. Nažalost, razliku od Mamićevih 50 posto bolje do realiziranja svih kapaciteta ove momčadi Dinamo u nacionalnoj ligi nikad neće dostići. Zamislimo da je Barcelona prvak sedam ili deset godina zaredom. Za osvajanje LP-a imala bi šanse kao Dinamo za remi u Madridu. Tako je to ako si sedam godina zaredom prvak lige u kojoj je maltene sramota slaviti naslov. Problem sugerira rješenje. Navijački neredi smetaju osnivanju ex Yu lige, zbog toga bi vjerojatno i sponzori pobjegli. Ta nećeš valjda sponzorirati nasilje, krv i, gotovo sigurno, smrt!? Ali mnogi klubovi imaju isti problem kao i Dinamo i trebalo bi pronaći nekoliko država koje zajedno imaju 100 ili barem 50 milijuna stanovnika, u tu ligu izdvojiti Dinamo i Hajduk, koji bi se u nacionalno prvenstvo uključivali u završnici. I, ne budimo patetični. 

Da Dinamo i Hajduk čak i napuste nacionalno prvenstvo, nitko ne bi suzu pustio. Kao što nitko ne bi suzu pustio ni da se hrvatska liga ugasi. Naravno, amaterizacija je bolje rješenje od gašenja. Dinamo!, i Hajduče!, bježite odavde, nađite si jače suparnike!