Mario Mioč (24) zamijenio je hrvatske prvoligaške travnjake mikrofonom. Više mu na cijeni nisu noge nego glas. No nije Mario jedini koji je prerano završio nogometnu karijeru i otvorio novu.
Pogledajte video
Kod nekog, kao kod Marija, razlog prekida karijere je ozljeda, kod nekog zasićenje, nedostatak motiva ili jednostavno financijska potreba. Kamerunac Patrice Kwedi u Dinamo je došao 2002. i igrao do 2007. Bila je to generacija s Eduardom da Silvom, Ćorlukom, Modrićem... Generacija predodređena za uspjeh. No Kwediju nije uspjelo.
- Kad sam stigao u Hrvatsku, želio sam zaraditi novca, tek toliko da mogu pomagati majci u Kamerunu, ali nažalost ona je ubrzo umrla - rekao je Kwedi, koji, kako kaže, jednostavno nije uspio u nogometu.
Morao se okrenuti nekom drugom izvoru financiranja i u novinama je vidio oglas za posao u Konzumu. Nije se libio niti sekunde. Uzeo je telefon i nazvao. Dobio je posao.
- Za mene je sreća probuditi se ujutro i otići na posao. Osjećam se korisnim i to me ispunjava, a na radnom mjestu okružen sam odličnim ljudima i to mi je najvažnije. Bitno je da radim.
Nogomet je prerano prestao igrati i Hrvoje Vuković. I on je, kao Kwedi, igrao u sjajnoj generaciji. Bili su tu Pletikosa, Andrić, Sablić, Deranja, Mate Bilić... No u 30. godini Vuković je nogometu rekao dosta. Teška ozljeda zgloba okrenula mu je karijeru u pravcu - muzike. No za razliku od Mioča, Vukovićev je izbor bila elektronska glazba.
- Sam sam otkrio tu vrstu muzike. Sviđa mi se taj đir, ako nije plesna glazba, onda mi je bitno da mi pašu stihovi. Nemam ništa protiv narodnjaka niti mi smeta ako ih moji prijatelji slušaju. Ali ne nalazim se u tim žalopojkama - kaže Vuković.
U glazbi se pronašao i Ante Rukavina. Dok je igrao u Danskoj, shvatio je da više ne ide, da je njegovo vrijeme - prošlo.
- Tamo je ‘fizika’ jako izražena, Viborg mi je otvorio oči. Dalje nije išlo - priznao je Rukavina, koji ima bend.
- Ma to je čisto iz gušta, zasviramo da razgalimo dušu. Ljudi me često pitaju kakvi smo, kako nam ide. Pa, za profesionalce loši, za amatere podnošljivi. Četvero nas je, dvije cure iz klape Dišpet. Ali, gledajte, nije fer da netko cijeli život uči svirati gitaru i nitko ga ne spomene. A ja to radim iz zabave, sviram ‘četiri akorda’ i odmah se piše jer sam udarao loptu - kaže Ruki.
Marko Mihaljević, nakon što je Šibenik ispao u treću ligu, odlučio se zaposliti kao konobar. Od gola do šanka.
- I ranije sam povremeno konobario. Zapravo, svašta sam u životu radio da bih zaradio novac. Čak sam bio i – bauštelac!? Inače, po zanimanju sam elektromehaničar. Nakon što sam otišao sa Šubićevca, prodao sam automobil Golf da bih imao nešto novca u trenutku kad sam počeo novi život - rekao je Mihaljević.
I tako je to. Nekad se u HNL-u moglo zaraditi za nogometni život, danas više ne. Sve se više igrača onom drugom, ma koji god bio... Glazba, skladište, šank...