' I dok smo mi trenirali, doživjeli smo minobacački napad, bombe su pale na tribinu glavnog stadiona Gradskog vrta. Prestrašili smo se, a pomoćni trener se pokušao sakriti iza limenih reklama', prisjeća se Bičanić
Vidi originalni članak
Čega se najviše sjećam iz tog vremena? Ma putovanja, nevjerojatnih putovanja. Evo, nama je put na utakmicu protiv Dubrovnika koja se igrala u Blatu na Korčuli trajao cijeli dan. Kako smo išli? Iz Osijeka, preko Donjeg Miholjca, Virovitice i Koprivnice do Zagreba, onda bi se spustili na Rijeku, ali tada nije to sve bilo tako brzo, nije bilo autoceste, započeo je Miroslav Bičanić o počecima HNL-a.