Sjećam se kad sam bio mali pa me otac vodio prvi puta na utakmicu naše reprezentacije, bilo je to protiv Bugarske na Maksimiru (nažalost ne sjećam se točno datuma i godine, imam negdje ulaznicu koju čuvam i čuvat ću je do kraja života). Sada kada sam odrastao nekako ne pratim sa toliko strasti 'našu' reprezentaciju, u ono vrijeme su ljudi sa tolikom radošću išli na utakmicu, veselili se, nije bilo huliganizma a i reprezentacija nije bila 'privatizirana'. Sada mi se čini da to više nije tako, jako puno ljudi ne želi ići na utakmice zbog huliganizma, dosta njih ne želi zbog 'mafije' u loži. Šteta! Želio bih da svi, pa i ja jednog dana kada ću imat dijete, možemo otići na utakmicu, iz srca navijat za naše dečke, da naši sinovi i kćeri mogu godinama poslje ići na utakmice reprezentacije i veselit se svakom potezu igrača, svakom golu, plakat od tuge kada izgubimo i plakat od sreće kada pobjedimo. Imamo odlične igrače, odlična generacija (nažalost ne sjećam se generacije 98')...Možemo napravit jako puno toga, ali nam fali ona atmosfera kada je mene moj otac vodio na utakmicu. Pozdrav svim ljudima dobre volje! Iznad svih, Hrvatska!!!

Istok rasprodan ili podiljen i cili stadion pun ka šipak. Aj malo dođite sebi.

Imamo sve sto je potrebno kao i 98 jedino Ante nas moze pobijediti svojim neznanjem.