Nekoliko dana nakon 20. obljetnice čudesnog osvajanja Wimbledona, Goran Ivanišević primit će najveću moguću čast u sportskom životu tenisača. Danas će u američkom Newportu ući u Kuću slavnih pa jednom zauvijek ovjekovječiti čarobnu karijeru.
POGLEDAJTE VIDEO:
Primitak je zakasnio godinu dana zbog korone, no stiže u najboljem trenutku baš netom nakon što smo se prisjetili Goranova naslova s pozivnicom na Wimbledon.
Svečana ceremonija počinje u 18 sati po lokalnom vremenu, odnosno u ponoć po našem, u noći sa subote na nedjelju. Za prigodni govor povodom ulaska Goran na raspolaganju ima oko pet minuta, a kako je najavio, posvetit će ga u prvom redu obitelji.
Uoči svečanog primitka u Kuću slavnih, Ivanišević se prisjetio s čime se sve borio.
- Imao sam puno uspona i padova, dvojbi kada jednostavno želiš odustati i kažeš "zašto ovo radiš?". Bio sam na vrhu, a onda dotaknuo dno. To je stalna bitka, stalna borba - otvorio je dušu.
Nakon što je ispao u drugom kolu turnira u Den Boschu, Ivanišević je svijetu predstavio izmišljene likove. Tri Gorana za svaku situaciju, dobrog, lošeg i onog za hitne slučajeve.
- Ne znam što se dogodilo na tom turniru. To mi je još uvijek misterija, nevjerojatno. Kako bih se oslobodio pritiska, stvorio sam još dva Gorana. Ljudi su se počeli smijati, a onda sam rekao: 'zašto ne?'. Pomagali su mi tijekom mečeva. Malo sam razgovarao sa sobom, s druga dva Gorana - objasnio je pa dodao:
- Na kraju je to postala nevjerojatna priča. Nakon 20 godina i dalje me pitaju: "koji je Goran ovdje?" Samo jedan. Dovoljan je jedan. Vjerojatno su mi trebala tri Gorana da osvojim Wimbledon. S jednim Goranom to nisam mogao osvojiti, pa sam trebao stvoriti nešto posebno. Uvijek se iznenadim toliko je taj Wimbledon promijenio moj život iako je prošlo 20 godina. Sve se promijenilo. To je nešto posebno.
Sada će konačno ući u Kuću slavnih, a, kako kaže, pere ga nervoza toliko da je izmijenjao govor nekoliko puta.
- Već sam sedam milijuna puta promijenio govor. Zahvalit ću puno ljudi, zbog njih sam ovdje. Nakon 20 godina, ako se još uvijek sjećaju mog finala na Wimbledonu, uvijek će se sjećati tri Gorana, jednog Gorana, dva Gorana. Ali sjetit će se Gorana koji je promijenio život, koji ih je usrećio, koji ih je rasplakao i stvarno ih zabavio.