Koliko dugo i uporno loše radi HKS, koliko se jako može raditi na vlastitu štetu kada hrvatski košarkaši u NBA ligi (npr. Bogdanović i Zubac) ili Euroleague (npr. Tomić) neupitno dokazuju da Hrvatska ima i kvalitetu i širinu, a svejedno nema - rezultata?!
Ako čujete da neki Europljanin dobro gura u NBA, automatski vam je jasno da će i njegova repka imati što za reći na kontinentalnim ili planetarnim natjecanjima. To ne vrijedi za hrvatsku košarku.
Zubac, Bogdanović, Šarić, Bender...
A Žižić kad dobije šansu, pokaže NBA kvalitetu, Bender kad dobije šansu pokaže NBA kvalitetu, Bogdanović i Šarić (unatoč krizi od prelaska u Minnesotu) su dokazane klase, a zadnjih mjesec-mjesec i pol Ivica Zubac u Lakersima vrhunski koristi minutažu koju mu je Luke Walton dao silom prilika (ozljede muče LeBrona & com).
Zubac je uglavnom sjedio gotovo do sredine prosinca pa mu je ukupni ovosezonski prosjek: 8.6 poena i 5 skokova u 15 minuta igre.
Statistika NBA klase
Ali kad Walton napravi ono što bi češće trebao raditi, Zubcu da prednost nad veteranima Tysonom Chandlerom i JaValeom McGeejem onda je priča onakva kakvu nam oslikava prosjek čitlučkog majstora u zadnjih pet utakmica:
- 25.2 minute
- 19 poena
- 9.4 skoka
- 66.1% šuta
- 91.3% s crte 'slobodnih'
- 1.2 bloka
Po poenima i skokovima to je prosjek na razini npr. Nikole Jokića ili LaMarcusa Aldridgea. Nije svjetsko čudo, nije bolje od najboljih, ali je statistika centra kojeg možete poslati u bitku s bilo kim, u bilo kojoj dvorani na svijetu i biti mirni - Zubac će napraviti posao!
Waltonu se Zubac više dogodio nego što ga je planirao. 'Super Zubo' je u Lakersima od srpnja 2016-e. Trenerima je trebalo dvije i pol godine da, silom prilika, doznaju što sve može hrvatski centar.
Sad kad su ga upoznali, ne sumnjajte, znat će ga itekako iskoristiti. Kao npr. Barcelona Antu Tomića. Hrvati znaju igrati košarku. Jedina koja od toga ne zna imati koristi je - hrvatska košarkaška reprezentacija.