Nitko se nije mogao načuditi kad je mladi hrvatski napadač Sandro Kulenović (20) došao u Dinamo. Trener Bjelica već je imao momčad nakrcanu "teškom artiljerijom". Bruno Petković žario je i palio u reprezentaciji Hrvatske, Mario Gavranović bio je prokušani napadač Švicarske, a iz prikrajka je priliku čekao i milijun eura plaćeni napadač Komnen Andrić koji je jedno vrijeme čak bio i najbolji strijelac HNL-a.
Nikome nije bilo jasno zašto je Kulenović došao u zagrebački klub. Sigurnost prve postave poljske Legije zamijenio je borbom za mrvice. Nisu bili zadovoljni ni navijači "modrog" kluba. Priželjkivala je publika novog zadnjeg veznog nakon odlaska Šunjića u Birmingham, a kad ono... Stigao četvrti napadač...
- U životu kažu da ljudi vjeruju u sudbinu, tako ja vjerujem da je moj rani odlazak u inozemstvo, pa i povratak u Dinamo s 19 godina moja sudbina. Netko u karijeri ide težim, a netko lakšim putem. Ja se ne bunim, ako trebam ići težim, s time nemam problema. Povratak u Dinamo je bio moja velika i jedina želja, samo želim Dinamu i gradu priuštiti što više veselja - rekao je 191 centimetara visoki napadač po povratku u metropolu pa dodao:
- Sve znam, ali u Dinamu uvijek postoji velika konkurencija. Meni kao mladom igraču ona može samo pomoći, od takvih igrača mogu i moram puno naučiti, te postati još bolji. Imam dovoljno samopouzdanja, a teren je uvijek jedino mjerilo.
Nije tajna da Bjelica Kulenovića obožava. Dinamova struka procijenila je da će svojom staturom i tehnikom biti idealna zamjena za Petkovića u budućnosti. Neočekivano brzo mu se otvorilo. Gavranović je u prvom dijelu sezone bio neprepoznatljiv, Andrić je još tijekom ljetnih priprema otpao zbog ozljede gležnja, a Petkovića se čuvalo za europske okršaje i reprezentaciju.
Prilika je brzo stigla. Sredinom listopada Dinamo je gostovao u Gorici i pobijedio 4-2, ali nakon susreta pričalo se samo o teškoj ozljedi Kulenovića. Ušao je u igru, odigrao pet minuta pa morao izaći jer je pukla metatarzalna kost. Uslijedila je višemjesečna pauza.
Dečko iz Travnog nije očekivao. Prošao je rehabilitaciju pa nastavio raditi još jače. Sudeći po izjavama Bjelice, jače je radio od nekih suigrača pa i ne treba čuditi da se protiv Intera našao u prvoj postavi dok su ga s klupe gledali Petković i Gavranović.
- Imamo 25 igrača, danas su neki drugi dobili priliku. Drugi su igrači dobili priliku i iskoristili je - kratak je bio Bjelica.
Kule, kako ga zovu suigrači, odigrao je sjajno, prsima asistirao Leovcu, bilo ga je po cijelom terenu, pritiskao je zadnju liniju, vraćao se do centra po loptu. Igrao racionalno, a Bjelica voli racionalno i učinkovito. Baš je "mandžukićevski" tip napadača. Navikao je Kulenović na borbu. Iz prve postave Legije svojevremeno je istisnuo iskusnog hrvatskog napadača Eduarda da Silvu.
- Da, mnogi kažu da podsjećam na Mandžu. On je jedan od mojih uzora - kaže Kulenović i dodaje:
- Sad se divim Mandži, a dok sam bio mlađi divio sam se El Niñu, Fernandu Torresu.
Hrvatski reprezentativac do 21 godine poljski je nogomet okusio još u sezoni 2016/17. kada je u dresu Legije II u trećeligaškom rangu (kao 16-godišnjak) skupio 26 nastupa i osam golova. U Poljsku je otišao još kao kadet iz Dinama.
Iste sezone hrvatski je mladić dvaput (protiv Real Madrida i Sporting Lisabona) za Legiju zabio u juniorskoj Ligi prvaka, a tu su ga primijetili britki skauti Juventusa i odmah signalizirali čelnicima "stare dame" da ga uzmu. Došao je na posudbu, ali na Apeninima nije išlo. Teško je tamo izboriti se mladim igračima. U Primaveri nije briljirao (13 nastupa, bez golova), ali onda je oduševio na renomiranom juniorskom turniru Viareggio na kojem je sa šest postignutih pogodaka bio prvi strijelac cijelog turnira.
Ipak, Juve nije otkupio Kulenovićev ugovor pa se ovaj vratio u Poljsku i nastavio gdje je stao. Za poljskog prvaka odigrao je 36 utakmica, zabio šest golova i ostvario jednu asistenciju.
- Svaka zemlja nosi jedno novo iskustvo, na sve treba gledati pozitivno. U Italiji sam imao nekih problema s ozljedama, ali to me sve učinilo psihički još snažnijim. U Poljskoj sam pak napravio prve seniorske korake, tom sam klubu zahvalan na svemu, ali Dinamo je stepenica više u mojoj karijeri. I najbolje mjesto za moj razvoj.
Godio je Kulenoviću povratak u Zagreb nakon tri-četiri godine inozemstva. Ponovno je s obitelji, tu je i njegov stariji brat Tin (23) koji igra stopera za trećeligaša Lučko. Ima Kulenović puno prijatelja i u Dinamu.
- Pa praktički sam odrastao s Horkašom, Đirom i Ćužeom. Iz reprezentacija se znam i s Morom i Majerom.
Jedan od Kulenovićevih uzora je i veznjak Domagoj Antolić (29) s kojim je igrao u Legiji.
- Antolić je vrhunski dečko koji mi je jako puno pomagao u Poljskoj. Prvo u prilagodbi na Legiju kad sam se vratio s posudbe, a naravno da mi je i davao pokoji savjet oko Dinama. Uostalom, on mi je jedan od najboljih prijatelja, mogu biti sretan i ponosan što sam takvog dečka imao uz sebe u Poljskoj.