Nogu sam izgubio u ratu 1991. kao pripadnik policije za posebne namjene u Dalju. Imao sam 20 godina, počeo je svoju životnu priču srebrni paraolimpijac Darko Kralj.
Prije rata bio je rukometaš, igrao je za RK Česmu i sanjao o prvoj ligi bivše države. No sve se promijenilo.
- Ne shvatiš što je bilo dok ne dođeš doma. U bolnici, na rehabilitaciji, imaš sve što trebaš. Tek se kod kuće suočiš sa stubama, pragovima, uskim vratima, shvatiš da ne možeš sam otići na zahod ili se okupati... Shvatiš da imaš novi život, da počinju velike turbulencije - kaže Kralj, koji se tek 13 godina poslije opet počeo baviti sportom.
- Na stavljanju proteze upoznao sam Josipa Slivara (također paraolimpijca u bacanju kugle, op.a.), koji mi je ubacio bubicu u uho. Počeo sam bacati u dvorištu roditelja, prvi hitac mi je bio odličan, ali sve je počelo ozbiljnije kad sam 2006. došao u Medulin na prve pripreme i upoznao trenera Ivana Ivančića. On je virtuoz! Svakom sportašu može procijeniti kolike su mu mogućnosti i iz njega izvući maksimum. On mi je pravio program za bacanje, kondicijski trener Boris Kljaić program za svoje, a na meni je bilo samo provesti ono što su tražili od mene - pričao je Kralj, kojem, čini se, osmijeh nikad ne silazi s lica. Između gubitka noge i početka bacačke karijere oženio se i dobio prvog sina.
- Gubiš prijatelje, kumove, fešte, lov, ribolov... Sve je to trebalo ostaviti zbog sporta. Trebala mi je velika potpora obitelji. Na kraju sam ponosan na sve što sam učinio - zaključuje Kralj.
Kralj je šest i pol metara od Edisa Elkasevića
Svjetski rekord Darka Kralja u kategoriji F42 iz Pekinga 2008. iznosi 14,43 metra. Za usporedbu, hrvatski rekorder u bacanju kugle Edis Elkasević, dečko Sandre Perković, u karijeri je najviše bacio 20,94 metra. Bilo je to prije sedam godina u Velenju.
'Takvo što nisam vidio u 50 godina'
U sportu sam više od 50 godina. Nikad nitko s takvom amputacijom na jednom natjecanju nije pet puta popravio svjetski rekord, rekao je Ivan Ivančić, koji je i trener Sandre Perković, o Kraljevu nastupu u Pekingu 2008.