Moje ime je Akihise Wada (26), dolazim iz Yokohame, i navijam za Hajduk, predstavio se na tečnom hrvatskom jeziku simpatični Japanac koji već godinama dolazi na utakmice Hajduka.
POGLEDAJTE VIDEO
Nema ovog u Japanu
U splitski klub zaljubio se nakon što je na internetu pogledao video proslave Hajdukova 100. rođendana.
- Gori sve, brate - smije se Akihise, koji od tad planira posjete Splitu po velikim utakmicama Hajduka, a ove godine se odlučio za nešto duži boravak, u Splitu će provesti tri mjeseca.
Plan je dobro naučiti hrvatski.
- Želim naučiti hrvatski jezik, ali u mom slučaju je to više dalmatinski jezik. Družim se uglavnom s ljudima iz Splita, a oni ne govore baš književno - smije se Aki, kako ga zovu prijatelji iz navijačkih redova.
- Aki, Aki Torcida, Aki Japanac... Zovu me svakako, pa i Inoha, jer je moj sunarodnjak Inoha igrao u Hajduku.
Vodio navijanje
Ako priča o Japancu koji poludi za Hajdukom nije dovoljno neobična sama po sebi, tu je i dodatak.
U Japanu je Aki budistički svećenik.
- Da, u Japanu sam budistički svećenik, a u Hrvatskoj torcidaš - sliježe ramenima i pojašnjava:
- Ovdje sam Aki kakvoga me vidite, a kad se vratim u Japan, obrijem se i ošišam ‘na nulu’, i tamo sam svećenik. Ništa neobično nema u tome, nije mi zabranjeno biti navijač, oženiti se, mnogu jesti meso, piti alkohol, otići u kladionicu...
Ide Aki na nogometne utakmice i u Japanu, navija za Yokohamu, ali Hajduk je ipak Hajduk.
Zbog Hajduka je već devet puta putovao u Split.
- U Japanu nema bengalki ni navijanja kao ovdje, drukčija je atmosfera. Hajdukove utakmice gledam na internetu, znam sve Torcidine pjesme, a nakon tri mjeseca učenja jezika, sigurno ću ih znati i puno bolje. U ova tri mjeseca namjeravam ići na sve Hajdukove utakmice, pa i na gostovanja - kaže Aki, koji ima i svoje mjesto na sjeveru Poljuda, a u par navrata je dobio u ruke i megafon te je vodio navijanje.
Split mu se jako sviđa, hvali mentalitet ljudi koji u njemu žive...
- Grad je zaista prekrasan, more također, samo je malo prevruće za moj ukus. Sviđa mi se i hrana, ćevapi, pizza, tjestenina, pogotovo blitva... A kad se zaželim domaće hrane, odem na sushi ili u japanski restoran. Ljudi su ovdje susretljivi i ljubazni. U Japanu svatko gleda svoj posao, tipka po mobitelu i ne gleda okolo. Ovdje ljudi pričaju, druže se, potpuno je to različit mentalitet. I meni je to super.
Obitelji i prijateljima teško objašnjava svoju neobičnu ljubav i strast.
- Govorili su mi da sam lud, ali su s vremenom odustali. Pitao prijatelj zašto navijam za Hajduk kad mogu navijati za puno bolje klubove, Barcu, Real, Juve, Uniteda... Nisam znao što bih mu odgovorio, osim da i on dođe u Split na utakmicu Hajduka, pa će mu sve biti jasno...
Najdraži igrač Hajduka mu je Nikola Vlašić, od starijih Senijad Ibričić i Ante Vukušić, a za ove novije nije baš siguran...
- Moraju se još pokazati, nisu još dobri.
Dok boravi u Splitu, Aki redovito vježba. I to s K-1 šampionom Antoniom Plazibatom.
- Upoznao sam ga prošle godine, ponekad odemo u fitness skupa...
I tako, riječ po riječ, evo nas na Matejušci. Puca prekrasan pogled na Rivu, Dioklecijanovu palaču, Sv. Duju...
- I onda me pitate zašto volim Split... Uh, još da Hajduk bude prvak, mojoj sreći ne bi bilo kraja.