Već su jedinstveni klub u stolnoteniskom svijetu. Od osnivanja profesionalnog kolektiva 2008. godine i početaka u školskoj dvorani u zagrebačkim Dedićima, STK Dr. Časl osvojio je barem po jedan trofej u sedam različitih natjecanja. Četiri su europska, među kojima se, dakako, ističe Liga prvakinja 2018. godine, uz Europe Trophy, Srednjoeuropsku Superligu i Kup Mediterana, te sva tri hrvatska. Ovogodišnji cilj bio je i osmi - Europski kup - ali španjolska ekipa Miro Ganxets Costa Durda zaustavila ih je u četvrtfinalu. No, bit će to samo motiv više za budućnost.
- Ovaj je poraz dio našeg puta. Mi nismo klub koji živi za samo jednu ili dvije sezone. I u ostalim sportovima klubovi imaju dobre godine i loše. Ovo nije naša najbolja sezona, ali nije ni za zaborav. Četvrtfinale Europskog kupa rijetko koja hrvatska ekipa igra u bilo kojem sportu. Sezona nije gotova, štoviše, pred nama je završnica prvenstva Hrvatske, u kojem branimo naslov prvakinja, kao i završnica Kupa, koja će se igrati u svibnju i cilj nam je još jednom potvrditi dominaciju na nacionalnoj razini. U europskom kontekstu već planiramo sljedeću sezonu i prijavu za novo izdanje europskih natjecanja. Ambicija kluba je svake sezone ista, a to je igrati završnice, biti među najboljima i predstavljati Zagreb i Hrvatsku na najvišoj razini - kaže dr. sc. Martin-Tino Časl, osnivač i predsjednik kluba te istaknuti znanstvenik, pedagog i vizionar.
Vrhunac je, rekosmo, klub dosegao 2018. godine s naslovom europskih prvakinja, ali tko kaže da ga ne može ponoviti?
- Osvojiti to natjecanje znači ući među najveće europske klubove. Europe Trophy Grand Final pokazao je širinu naše kvalitete i kontinuitet rezultata, dok je Srednjoeuropska Superliga bila iznimno zahtjevna zbog jakih klubova iz regije. U sezoni 2017./18. u četvrtfinalu su bila četiri kluba, koja su istovremeno igrala i četvrtfinale Lige prvakinja. Kup Mediterana dodatno je potvrdio našu međunarodnu vrijednost. Svaki od tih trofeja ima težinu i zajedno čine identitet pobjedničkog kluba. U svijetu stolnog tenisa mi smo klub prema kojem svi imaju veliko poštovanje i od kojeg se uvijek očekuju najbolji rezultati. To je s jedne strane i pritisak jer morate držati standard, a s druge strane i velika pohvala za vaš rad. Na kraju, trofeji su jedini dokaz kvalitete u sportu. Kao što često kažem nekim trenerima, koji vole onako s visine omalovažavati tuđe uspjehe, vi znate više o stolnom tenisu od mene, ali ja znam kako biti najbolji.
I to je ženska ekipa Dr. Časl pokazala 12 puta na nacionalnoj razini, muška momčad bila je svojevremeno prvak Hrvatske pet puta.
- Svaki od tih 17 naslova ima svoju priču, a posebna je bila 2013. godina u kojoj su obje ekipe bile prvaci Hrvatske, što je bilo jedini put u povijesti. Takav broj trofeja je rezultat dugogodišnjeg rada, sustava i ozbiljnog pristupa. No opet, vi možete imati i odlične igrače, dobru infrastrukturu, ali ako niste sto posto posvećeni sportu ili ako vas u određenom trenutku pogodi ozljeda najbolje igračice, rezultat će vas zaobići. Tako smo i mi cijelu ovu sezonu morali u Europi igrati bez najbolje igračice, trenutno u prvih 20 na svijetu, Korejke Joo Cheonhui. S njom bismo igrali polufinale Lige prvakinja, ali zbog reprezentativnih obveza nije nikad mogla doći na važne mečeve. I inače je veliki problem previše svjetskih turnira pa za klupski sport nema puno prostora. Stalno nekakva poklapanja.
Za Dr. Časl ove sezone prijavljene su legendarna Kineskinja s putovnicom Luksemburga Xian Lian Ni (61), koja je na zadnjim Olimpijskim igrama u Parizu postala i najstarija stolnoteniska olimpijka u povijesti, čak i s pobjedom, zatim mlada Kineskinja Jiaqi Liu, Mađarica Szandra Pergel, Čehinja Katerina Tomanovska, Tajlanđanka Tamolwan Khetkhuan, Mirela Đurak Blažičević....
- U sastavu su reprezentativke svojih zemalja, koje imaju ogromno međunarodno iskustvo. Još od 2018. godine za nas nastupa bivša dvostruka svjetska prvakinja i najstarija olimpijka u povijesti, Ni Xia Lian, zatim od 2016. godine jedna od najboljih stolnotenisačica u u hrvatskoj povijesti s najvećim brojem osvojenih naslova od svih hrvatskih igračica, tajlandska reprezentativka s nekoliko medalja s prvenstava Azije, pa mađarska, ukrajinska i češka igračica, sve bivše reprezentativke. Od mladih igračica je 21-godišnja Kineskinja, koja je, nažalost, podbacila i od očekivane njene četiri pobjede nismo dočekali nijednu. To je razlog zašto smo ispali. Očito nije podnijela pritisak. Zbog toga preferiram iskusne igračice s kojima znamo što mogu i ne podliježu tolikom pritisku.
Rijetki su, nažalost, danas u hrvatskom sportu primjeri kako dugoročno održavati klub na najvišoj europskoj sceni, tim više što u ekipnim sportovima hrvatske lige nisu u europskom vrhu.
- To je izuzetno zahtjevno. Hrvatska liga kvalitetna je i tehnički vrlo zahtjevna. Međutim, budžeti i infrastruktura u nekim europskim zemljama su značajno veći, što donosi dodatnu širinu kadra i kontinuitet nastupa u Europi. Unatoč tome, hrvatski klubovi, a posebno naš, pokazali su da se mogu ravnopravno nositi s najboljima. To potvrđuju i naši europski trofeji. U usporedbi s nekim zapadnoeuropskim zemljama, naši budžeti su višestruko manji, a logistika natjecanja, putovanja i organizacije međunarodnih susreta traži veliku preciznost i ozbiljnu infrastrukturu. Vi da biste doveli dobrog igračicu ili igrača, trebate ga i dobro platiti. On će ići igrati tamo gdje ga najbolje plate. Tu nema sentimentalnosti, posebno s kineskim igračicama. Mi zbog dugogodišnje tradicije i naslova koje smo osvojili imamo određenu prednost i prepoznatljivost, ali opet se teško borimo s nekim tko ima veći budžet. Klubovi koje smo pobijedili u polufinalima i finalima Lige prvakinja imaju budžete između dva i tri milijuna eura. A mi jedva skrpamo 150.000 do 200.000 eura godišnje, većinu pokrivam osobno.
Međunarodno ste cijenjeni znanstvenik, kako ste krenuli u stolnotenisku priču?
- U mladosti sam se okušao u stolnom tenisu, tenisu, košarci i rukometu, 1969. i 1970. sam izgubio četvrtfinala pionirskih prvenstava Jugoslavije od kasnijih prvaka i u posljednjem meču sam izgubio treći set 30-32 "prasicom", pa sam u ljutnji razbio reket i rekao nikad više. I preko 30 godina nisam mario za pingić, ali tad je moj sin zavolio taj sport i počeo ga trenirati, pa me to navuklo da mu se vratim. Prvo smo nas dvojica nekoliko godina igrali amaterske lige SOKAZ-a. Kad smo ušli u prvi razred, doveo sam iskusne i izvrsne igrače u ekipu i osam puta zaredom bili smo prvaci (godišnje su se igrala dva prvenstva) te osvojili pet zimskih kupova. Jedne sezone su finale kupa igrale moja i sinova ekipa ha, ha, ha. To je isto vjerojatno jedinstven slučaj. Onda su mi ljuti rivali na druženju poručili: "Daj se makni odavde i uzmi si neki ozbiljan klub pa igraj s njime normalne lige". Moj jako dobar prijatelj s kojim sam igrao u SOKAZ-u mi je preporučio klub koji je ispao u treću hrvatsku ligu, bez ambicija za veće rezultate. Tako sam u kolovozu 2008. godine preuzeo taj klub i u godinu dana ga uveo u prvu ligu, danas Superligu. To je bila samo muška ekipa. U prvoj sezoni su dečki osvojili naslov prvaka Hrvatske i to ponovili još četiri puta. Iste sam godine pokrenuo i žensku ekipu, koju su činile isključivo igračice učenice moje gimnazije, kasnije redom državne reprezentativke. Krenule su od treće pa druge lige i 2012. ušle u prvu ligu te u prvoj sezoni osvojile titulu prvakinja Hrvatske. Ne zaboravimo da su za naše glavne protivnice igrali i Tamara Boroš i dvije hrvatske seniorske reprezentativke, pa je to bio ogroman uspjeh mojih tinejdžerica. Te su godine i dečki bili prvaci. Onda sam 2015. godine odlučio probati osvojiti vrh, Ligu prvakinja, što još nijednom ženskom klubu nije uspjelo. Kako hrpa tih natjecanja zahtjeva prilično novaca, a u to vrijeme je potpora matičnog saveza bilo gotovo nikakva, morao sam se zahvaliti muškoj ekipi i nastaviti samo s djevojkama. Dalje je povijest. Sve što se može igrati smo osvojili, osim ovog ukletog Europskog kupa. Tu smo svaki put gubili u četvrtfinalima i sa ženama i ranije s dečkima. No, jedini smo klub s čak sedam različitih titula u povijesti stolnog tenisa: Liga prvakinja, Europe Trophy Grand Final, Kup Mediterana, dva puta Srednjoeuropska Superliga te 17 naslova prvaka Hrvatske, sedam kupova Hrvatske i jedini odigrani Superkup Hrvatske. Zbog svih tih rezultata u prosincu 2014. godine sam dobio Trofej za životno djelo u sportu.
Gdje vidite klub za pet ili deset godina?
- Želimo zadržati status europskog kluba. Želim da STK Dr. Časl ostane referentna točka za ženski stolni tenis u Hrvatskoj i Europi. U idućih pet do deset godina cilj je osigurati da klub uđe među klubove nositelje kvalitete u Zagrebu. Nonsens je da su tamo klubovi koji još ništa značajno nikad nisu osvojili, a nas ne prihvaćaju jer smo "individualni sport". A na zadnjim dvama olimpijskim igrama u Tokiju i Parizu samo su stolnotenisači i vaterpolisti imali ekipe, uz rukometaše u Parizu. To je vrhunac nepravde prema stolnom tenisu - govori dr. Časl, čiji klub je, unatoč gradskom nerazumijevanju, promotor ženskog sporta u Hrvatskoj.
- Promocija ženskog sporta jedan je od temelja našeg djelovanja. Ponosan sam što smo pokazali da ženski klub iz Hrvatske može osvajati europske trofeje i biti prepoznat izvan nacionalnih okvira. Žene u sportu i dalje se suočavaju s manjom medijskom vidljivošću, slabijim financijskim potporama i manjim interesom sponzora u odnosu na muški sport. Upravo zato smatram da je važno stvarati uspješne primjere. Rezultati su najbolji argument.